Nadimanje je neprijatan osećaj punoće, pritiska ili otečenosti u stomaku, koji često prati povećana količina gasova, osećaj zategnutosti ili čak vidljivo povećanje obima stomaka. Može biti povremen i bezopasan, ali i znak ozbiljnijih poremećaja ako je učestao i uporan.
Sezona kuhanog graha napokon je pred nama. Naime, pravo zimsko jelo koje vas drži sitima, a ponekad ga je dovoljno pojesti samo jednom u toku dana, i da nas drži do sutra. Međutim, jedan od problema s grahom je taj što nas uvijek napuhne….. Iako su mahunarke, orašasti plodovi, žitarice i sjemenke prepoznati kao hranjivi izvori hrane, oni mogu predstavljati određene rizike za tijelo koji se pripisuju prisutnosti fitinske kiseline. Ova kiselina stvara veze s vitalnim mineralima kao što su bakar, magnezij, jod, željezo i cink.
Kao rezultat toga, ti se esencijalni elementi prerano izbacuju iz tijela, čime se uklanjaju prije nego što počnu imati bilo kakve blagotvorne učinke. Probavni sustav nema zaštitnu “barijeru” protiv fitinske kiseline, tvari koja ometa apsorpciju ključnih minerala, proteina i masti. Posljedično, ovaj nedostatak rezultira nedostatkom vitalnih hranjivih tvari, što u konačnici dovodi do komplikacija u mišićno-koštanom, imunološkom i probavnom sustavu. Kao što su primijetili Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i ugledna endokrinologinja Zuhra Pavlova, fitinska kiselina identificirana je kao jedan od glavnih čimbenika anemije uzrokovane nedostatkom željeza među pojedincima koji slijede vegetarijansku prehranu.
Koja hrana sadrži visoke koncentracije fitinske kiseline? Endokrinolog je uočio nekoliko namirnica koje pokazuju posebno povišene razine fitinske kiseline, uključujući zob, rižu, pšenicu i razne žitarice, uz grah, leću, kikiriki, grašak i soju. Osim toga, neki orašasti plodovi, osobito lješnjaci, bademi i orasi, smatraju se vrijednima pažnje u ovom kontekstu. Štoviše, utvrđeno je da sjemenke suncokreta, maka, lana, bundeve i sezama posjeduju značajne količine fitinske kiseline. Pavlova tvrdi da su te namirnice bogate esencijalnim nutrijentima potrebnim tijelu, uključujući vlakna, te bi ih stoga trebalo uključiti u prehranu, a ne isključiti.
Što se tiče metoda neutralizacije fitinske kiseline, Pavlova identificira nekoliko tehnika. Među njima se ističe termička obrada kojom se razina fitinske kiseline može smanjiti za 30 do 35 posto. Najučinkovitiji rezultati postižu se namakanjem hrane u vodi. Međutim, značajan nedostatak ove metode je dosta vremena koje zahtijeva, prenosi Novi.ba. Na primjer, smeđa riža zahtijeva namakanje u vodi 12 sati, dok zobene pahuljice zahtijevaju namakanje od 10 do 12 sati. Bijela riža obično zahtijeva približno devet sati namakanja, a biserni ječam treba ostaviti da se namače šest sati.
Kako biste poboljšali rezultate, preporučljivo je dodati malu količinu octa ili limunovog soka u vodu za namakanje. Liječnik je predložio alternativnu metodu za smanjenje razine fitinske kiseline namakanjem “problematične” hrane u sirutku. Nadalje, primijećeno je da klijanje graha i žitarica može rezultirati smanjenjem fitinske kiseline za približno pedeset posto. Prema Pavlovoj, najučinkovitiji pristup uključuje integraciju različitih tehnika obrade hrane. Namakanje hrane prije kuhanja ili pečenja osigurava najznačajnije smanjenje sadržaja fitinske kiseline.
