Sljedeća priča koju vam danas donosimo dolazi iz Europe, točnije iz Nizozemske. Evo o čemu se radi u ovom slučaju… U današnjem članku osvrnut ćemo se na jednu od najmisterioznijih i najuznemirujućih priča modernog doba – nestanak dviju mladih Nizozemki tijekom planinarenja Panamom, slučaj koji je, unatoč opsežnoj istrazi, ostavio više pitanja nego odgovora. U travnju 2014. dvije prijateljice iz Nizozemske, Kris Kremers i Lisan Frun, otputovale su u Panamu sa željom da spoje avanturu i humanitarni rad.
- Plan im je bio dio vremena provesti volontirajući u lokalnoj zajednici, učeći djecu umjetnosti i jeziku, a ostatak iskoristiti za istraživanje prirodnih ljepota ove srednjoameričke zemlje. Njihovo putovanje bilo je rezultat višemjesečnih priprema – sve je izgledalo kao pomno planirana, sigurna avantura. Djevojke su 1. travnja krenule na pješačenje kroz guste, bujne šume oko vulkana Baru, nedaleko od grada Boquetea, gdje su bile smještene kod lokalne obitelji. Tog su jutra, u pratnji psa svog domaćina, mahnuli na pozdrav i nestali iz vida – od tog trenutka više ih nitko nije vidio.
Pas se ubrzo vratio, ali sam. To je bio prvi znak da nešto nije u redu. Obitelj ih je najprije sama pokušala pronaći, ali bezuspješno. Već sljedeći dan obavijestili su lokalne vlasti koje su pokrenule intenzivnu potragu. Zabrinutost je porasla kada su djevojke propustile unaprijed dogovoreni sastanak s vodičem, što nije bilo u skladu s njihovim odgovornim ponašanjem. U potragu su brzo uključeni policija, vojska, mještani, helikopteri i specijalizirane jedinice sa psima tragačima. U potragu su se uključile i obitelji iz Nizozemske koje su dovele privatne detektive.
Danima, pa i tjednima, pretraživala su se šumska područja, ali bez rezultata. Samo deset tjedana kasnije pojavio se prvi konkretan trag – mještanka je uz obalu rijeke pronašla plavi ruksak. U njemu su bile osobne stvari djevojaka: sunčane naočale, putovnice, mobiteli, fotoaparat, nešto novca i druge sitnice. Od posebnog interesa bili su telefoni i fotoaparati, koji su pružili jeziv pogled na njihove posljednje dane. Analizom mobitela utvrđeno je da su djevojke u danima nakon nestanka 77 puta pokušale nazvati pomoć. Prvi pokušaji zabilježeni su samo nekoliko sati nakon puštanja staze u promet.
Zbog guste džungle i slabog signala nijedan poziv nije bio uspješan – osim jednog koji je trajao samo dvije sekunde. Chrisov telefon je kasnije pokušan otključan, ali bezuspješno, što je izazvalo sumnju da ga je možda Lisan pokušala koristiti ili čak netko nepoznat. Najšokantnije otkriće bile su fotografije fotoaparata. Prvih nekoliko prikazalo je nasmijane djevojke tijekom planinarenja. No, u noći između 1. i 8. travnja snimljeno je preko 90 fotografija koje prikazuju uznemirujuće i jezive prizore – razbacane predmete, torbe, otiske stopala na tlu te jednu sliku Chrisova potiljka, s onim što je izgledalo kao tragovi krvi.
Nejasno je jesu li ove fotografije pokušaj dokumentiranja, poziv u pomoć ili nešto zlokobnije. U mjesecima koji su uslijedili pronađeni su i ljudski ostaci – pomno posložena odjeća, ljudske kosti, uključujući i zdjeličnu kost, te stopalo još u čizmi. Forenzička analiza otkrila je neobične razlike: dok su Lisine kosti pokazivale znakove prirodnog raspadanja, Chrisove su kosti bile iznimno bijele, gotovo kao da su kemijski tretirane, što je dodatno zbunilo istraživače.
Policija je ispitivala lokalne vodiče, mještane i druge turiste, ali nisu pronađeni pouzdani svjedoci. Mnoge okolnosti ostaju nejasne – od toga zašto su djevojke ostale same do toga kako su umrle. Službeni uzrok smrti nikada nije potvrđen. Slučaj Chrisa Kremersa i Lisan Frun ostaje jedna od najmračnijih misterija modernog putovanja. O njihovom nestanku i tragičnoj sudbini i danas se priča u Panami, kao upozorenje na opasnosti koje priroda krije. Više od desetljeća kasnije, ovaj slučaj ostaje bez odgovora – a pitanja još uvijek lebde u zraku.
