U nastavku našeg današnjega članka, govorimo o Saši Popoviću i njegovom pogrebnom mjestu, koje je fascinantno. Jedno je od najskupljih mjesta na beogradskom groblju….
Vijest o smrti Saše Popovića, čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag na muzičkoj sceni Balkana, odjeknula je poput groma 1. ožujka, kada je nakon kratke, ali teške bolesti preminuo u Onkološkoj klinici u Parizu. Imao je 71 godinu, a iza sebe je ostavio bogato nasleđe – karijere brojnih pjevača i jednu novu eru u muzičkoj industriji.
Četrdeset dana nakon njegove smrti, na Novom bežanijskom groblju u Beogradu, porodica, prijatelji i poštovaoci okupili su se da mu još jednom odaju počast. Tog dana, tuga i bol bili su gotovo opipljivi, a svaka riječ, pogled i tišina svjedočili su o veličini gubitka koji je njegov prerani odlazak ostavio.
Suzana Jovanović, njegova supruga, stigla je na groblje u pratnji svoje djece – kćeri Aleksandre i sina Danijela. Njihova patnja bila je vidljiva svakome ko se tog dana našao tamo. Suze koje su tekle, zagrljaji i tiha podrška među članovima porodice govorili su više od riječi. Bila je to scena u kojoj se bol mjerila ne u glasnom plaču, već u onoj dubokoj tišini koja je lomila srca.
Uz porodicu bio je i njihov dugogodišnji prijatelj i kum, poznati pjevač Dejan Ćirković Ćira, koji nije napuštao Suzanu ni na trenutak. Njegovo prisustvo bilo je tiha, ali snažna podrška u najtežim trenucima. Suzana je prišla Sašinom grobu, nježno dodirnula njegovu sliku, a potom, jecajući, kleknula ispred spomenika. Njena djeca bila su odmah pored nje, pokušavajući da joj pruže snagu, iako su se i sami borili sa tugom koja im je parala dušu.
U trenutku kada su prisutni počeli paliti svijeće, sa crkvenog tornja odjeknula su zvona. Zvuk zvona koji je prostrujao grobljem učinio je da cijela atmosfera dobije dodatnu težinu – kao da je samo nebo odlučilo odati počast čovjeku koji je toliko značio svima nama.
Grob Saše Popovića bio je prekriven obiljem cvijeća. Posebno se isticalo veliko srce sačinjeno od bijelih krizantema, cvijeća koje simbolizuje tugu, poštovanje i vječnu ljubav. Na nadgrobnoj ploči nalazila se pažljivo izabrana fotografija – Saša nasmijan, baš onako kako su ga svi pamtili. Nadgrobni spomenik je jednostavan, a opet dostojanstven, odražavajući njegov karakter – život u kojem su stil i dostojanstvo išli ruku pod ruku.
Dan prije pomena, porodica je takođe u tišini posjetila Sašin grob, želeći da u miru podsjete sebe na lijepe trenutke provedene s njim. Ovaj čin pokazuje dubinu njihove tuge, ali i snagu porodičnih veza koje ni smrt ne može prekinuti.
Sašin odlazak ostavio je bolnu prazninu, ne samo među članovima porodice, već i u širim krugovima njegovih prijatelja, kolega i saradnika. Sahrana, održana 6. ožujka, bila je događaj na kojem su se okupili najvažniji ljudi sa estradne scene, ali i predstavnici medija i produkcije. Tada su na komemoraciji bili prisutni Neda Ukraden, Marija Šerifović, te legendarni par Lepa Brena i Boba Živojinović, što je samo dodatno potvrdilo koliko je Saša bio voljen, poštovan i cijenjen.
Njegova smrt nije samo gubitak jedne porodice – to je gubitak cijele generacije umjetnika koje je on oblikovao, usmjeravao i podržavao. “Važno je čuvati uspomenu na njega,” složni su svi koji su ga poznavali – ne samo kroz muzičke emisije i projekte koje je ostavio za sobom, već i kroz priče o njegovoj ljudskosti, nesebičnosti i posvećenosti porodici.
Danas, dok porodica pokušava pronaći snagu da nastavi dalje, jedno je sigurno – uspomena na Sašu Popovića živjet će vječno, u pjesmama, pričama i srcima svih koji su imali čast da ga poznaju. Njegovo ime ostat će zapisano ne samo u istoriji muzike, već i u srcima svih onih koje je svojim djelima dotakao.
