Vjerujemo da ste do sada jako puno puta čuli za priče o Gadafijevim ženama, i haremima koje je imao za vrijeme svoje vladavine. Danas vam donosimo i iskustvo iz prve ruke na tu temu…
Slike koje prikazuju unutrašnjost raskošne vile Aishe Gaddafi u Tripoliju, koju su zarobili pobunjenici 2011. godine, privukle su široku pozornost diljem svijeta. Istaknuta je sada već zloglasna skulptura zlatne sirene, koju karakterizira ljudsko lice i za koju se vjeruje da simbolizira Gadafijevog ljubimca. Ovo umjetničko djelo, koje služi i kao krevet, utjelovljuje raskoš i osobni kult koji je okruživao obitelj Gaddafi. Vrijedno je napomenuti da je vila imala veliki unutarnji bazen; no najupečatljiviji element bila je neobična zlatna sirena s likom Aishe, koja je također služila kao ukrasni namještaj.
Kip, koji ima žensko lice, dugu kosu i rep sirene, privukao je široku pozornost nakon što su pobunjenici dobili pristup vili i fotografirali njezinu unutrašnjost. Skulptura se tumači kao prikaz osobne mitologije i megalomanije povezane s obitelji Gaddafi, kao i kao oštar kontrast između raskošnog načina života vladajuće elite i uvjeta s kojima se suočava libijsko stanovništvo. U tom kontekstu, važno je napomenuti da je Aisha, za razliku od mnogih žena u arapskom svijetu u tom razdoblju, imala koristi od izuzetnog obrazovanja. Studirala je pravo na sveučilištu u Parizu, a potom je postala članica odvjetničkog tima koji je zastupao Sadama Huseina, bivšeg čelnika Iraka.
Njezino sudjelovanje u međunarodnim sudskim procesima izazvalo je različite reakcije; neki su je smatrali zagovornicom pravde, dok su je drugi kritizirali da brani diktatora. Naslov: “Zlatna Amazonka.” U Libiji je Aisha bila prepoznata po svom elegantnom modnom smislu i zadivljujućim javnim nastupima. Mediji su je nazivali “Zlatnom Amazonkom”, nadimak koji se odnosio na njezin markantan izgled, raskošan životni stil i bliske veze s režimom njezina oca. Dok je imala službene uloge odvjetnice i humanitarne radnice, Aisha je imala znatan politički utjecaj, osobito tijekom ranih 2000-ih kada je Libija počela surađivati sa Zapadom.
Nasuprot tome, tijekom libijske revolucije 2011. Aisha je otvoreno podržavala očev režim i pozivala na otpor. Nakon vojne intervencije NATO-a i kasnije Gadafijeve smrti, obitelj je bila prisiljena pobjeći iz zemlje. Aisha je potražila utočište u Alžiru, gdje su ona i njezina majka, zajedno s njezinom braćom, dobile azil. Život u egzilu Nakon bijega iz Libije Aisha se odlučila povući iz javne sfere. U tom razdoblju zemlja je bila pod međunarodnim sankcijama koje su kasnije donekle ublažene.
Vjeruje se da živi u Omanu, gdje navodno uživa u mirnom obiteljskom životu, zaštićena od pogleda javnosti. Međutim, povremeno se u arapskim medijima pojavljuju izvještaji o njezinim pokušajima da ponovno uđe u političku arenu ili se čak vrati u Libiju, što izaziva žestoke reakcije. Od Gadafijeve kćeri već dugo nema nikakvog znaka niti komunikacije. No, u listopadu prošle godine iznenada se pojavila u Moskvi, što je izazvalo veliku medijsku pozornost. Njezin se posjet poklopio s otvorenjem izložbe njezinih slika u Državnom muzeju orijentalne umjetnosti.
