Vjerujemo da će vam se itekako svijeti naš današnji članak, koji je u stvari jedna jako emotivna ispovijest. Evo, o čemu se zapravo radi…..
Šest mjeseci nakon vjenčanja mog sina s mojom snahom, dogodio se događaj koji me duboko uznemirio i promijenio moj pogled na brojne aspekte života. Rođenje djeteta moje snahe iznenadilo me i obavilo me dubokim osjećajem srama. Taj sram je bio toliko neodoljiv da se činilo kao da nešto u meni umire. Toliko sam se obeshrabrio da sam rijetko izlazio van. Deset dana sam ostao u kući, jer mi je svaki izlazak bio dodatni teret. Ipak, ovo nije bio kraj mojim borbama. Uslijedila je faza koju je karakterizirala još veća psihološka težina – sumnja.
Zatekla sam se kako se pitam je li moj sin doista otac tog djeteta. Ovaj upit ostao je u mojim mislima i mučio me nekoliko dana. Naposljetku sam, unatoč neizvjesnosti u vezi s ishodom, odlučio napraviti test očinstva. Iako je test bio prilično skup, nisam mogao odbaciti sumnje koje su me mučile. U potpunoj povjerljivosti prikupio sam uzorke i predao ih u laboratorij. Vrijeme iščekivanja nalaza bilo je najduže razdoblje mog postojanja. Svakim danom mi se činilo kao da mi vrijeme krade desetljeća. Razmišljao sam o mogućim implikacijama ako rezultati ne budu u skladu s mojim nadama.
Naposljetku je došao trenutak da otkrijem sadržaj koverte, a otkriće me potpuno paraliziralo. Otkrilo se da moj sin, izvor moje najdublje ljubavi i potpore, nije otac djeteta. U tom sam trenutku doživio duboki šok; Zanijemio sam i srušio se na koljena, kao da je samo tlo nestalo ispod mene. Osjećao sam se kao da sam potpuno slomljen i da je sve oko mene izgubilo svaki smisao. Unatoč razaranju mog svijeta, odlučio sam bez odlaganja pristupiti svom sinu kako bih otkrio rezultate.
Međutim, odgovor koji sam dobio bio je potpuno nepredviđen i duboko zapanjujući. Umjesto da izrazi suosjećanje, moj me sin pljunuo u lice, tvrdeći da je ravnodušan u pogledu identiteta djetetovog oca, čvrsto izjavljujući da je siguran da to ne može biti on. U tom sam trenutku doživjela ne samo gubitak sina nego i potpuni raspad sigurnosti koju sam nekada imala. Osjećala sam se slično ženi koja je izgubila sve, uključujući i povjerenje u čovječanstvo.
Kako je vrijeme prolazilo, posljedice tih otkrića počele su se očitovati i na moje fizičko i mentalno zdravlje. Moj krvni tlak, zajedno s razinom masti i šećera, počeo je značajno utjecati na moje zdravlje. Spokoj koji sam nekoć iskusio bio je potpuno izgubljen, što je dovelo do dubokog uništenja mog cjelokupnog zdravlja. Suočiti se sa stvarnošću koju je dijete donijelo na ovaj svijet, odraslo usred takvih nemira, odgajano u obitelji koja nije mogla pružiti ljubav i pažnju, pokazalo se izazovnim. U određenom smislu, moje je tijelo postalo žrtvom ovog emocionalnog nemira, što je rezultiralo pogoršanjem mog zdravlja obilježenog stresom i nesanicom. Kako bih se pozabavio raznim emocionalnim i fizičkim izazovima s kojima sam se suočavao, odlučio sam potražiti pomoć.
Stavljanje zdravlja na prvo mjesto postalo je ključno jer sam prepoznao da je to jedini način na koji mogu ustrajati. Modificirao sam prehranu i započeo rutinu redovite tjelesne aktivnosti, s nadom da ću postići barem fizički oporavak. Zdravlje mi se pogoršalo do te mjere da sam se oslanjao na lijekove za kontrolu krvnog tlaka, šećera i masnoće. Ipak, to je bilo nedovoljno da popravi emocionalne ožiljke koje je ova situacija ostavila na mom srcu. Istraživanja pokazuju da starije osobe, unatoč čestoj borbi s kroničnim bolestima, mogu produžiti svoj životni vijek usvajanjem zdrave prehrane i načina života. Istraživanje provedeno u Sydneyu pokazalo je da se brojni stogodišnjaci hrane raznolikom i nutritivno bogatom, koju karakterizira značajan udio ugljikohidrata, bjelančevina i masti, dok crveno meso konzumiraju rijetko.
Ovaj obrazac prehrane, sličan mediteranskoj prehrani, povezan je sa smanjenim rizikom od smanjene fizičke funkcije i smrtnosti. Nadalje, stogodišnjaci obično prate unos soli i savjetuje im se da povećaju unos voća, povrća i cjelovitih žitarica. Nedavno istraživanje provedeno u 13 zemalja pokazalo je da kvaliteta sna značajno utječe na zdravlje starijih osoba, pridonoseći smanjenom riziku od pretilosti, hipertenzije i dijabetesa. Osobno, spavanje se pokazalo kao kritična briga, jer je odigralo bitnu ulogu u mom oporavku.
Poboljšanje moje kvalitete sna, u kombinaciji s promjenama u mojim prehrambenim navikama, olakšalo je barem djelomičan oporavak i proces ponovne izgradnje. Unatoč brojnim zastrašujućim trenucima i suočavanju s raznim ogromnim izazovima, prepoznao sam važnost davanja prioriteta našem zdravlju i nužnost preuzimanja vlasništva nad našim fizičkim i mentalnim blagostanjem. Naše je zdravlje najvitalnija imovina koju posjedujemo, a samo njegovim održavanjem možemo otkriti svoju unutarnju otpornost i ustrajati, čak i kad smo suočeni s najdubljim životnim nepravdama.
