Jedan od najboljih srpskih glumaca Milorad mandić, na žalost je preminuo, a iza njega ostaju jako velika filmska i pozorišna djela…Slijedi i jedna priča o njemu za koju se jako malo zna…
Milorad Mandić Manda, jedan od najuglednijih srpskih glumaca srednje generacije, iznenada je preminuo igrajući na kazališnim daskama koje su za njega imale golem životni značaj. Tijekom svoje karijere Manda je ostvario brojne uloge koje će mu osigurati trajnu ostavštinu. Prošlo je gotovo osam godina otkako je s ovog svijeta otišao cijenjeni glumac Milorad Mandić Manda koji je iznenada preminuo u 56. godini života za vrijeme nastupa na pozornici.
Poznat po svom izuzetnom talentu i zadivljujućoj prisutnosti, njegova prerana smrt bila je složena poteškoćama koje su duboko utjecale na njegov život. Prema riječima njegovog brata Nenada, ovi financijski i osobni izazovi poprilično su narušili njegovo zdravlje i ostavili trajni trag. Nenad Mandić često je govorio o preprekama oko kredita i obnove kazališta koje su okruživale pokojnog glumca. Veliku štetu Miloradovom zdravlju pripisuje problemima oko “stambenog kredita” i izazovima oko obnove kazališta Boško Buha. Godine 2014.
Mandić preuzima ulogu ravnatelja Kazališta Boško Buha, dvorane koja nije obnavljana od završetka Drugog svjetskog rata. To je za njega predstavljalo veliki izazov jer je bio posvećen viziji obnove kazališta. Njegovo tjelesno i psihičko stanje počelo je opadati zbog financijskih poteškoća. Prema Nenadovim riječima, Mandić je aktivno sudjelovao u osiguravanju sponzora i sredstava za obnovu kazališta. Dok je Novak Đoković također dao priloge, ukupni prikupljeni iznos nije mogao pokriti sve troškove. Mandić je iskazao izuzetnu predanost restauratorskim naporima, često radeći uz majstore do dugo u noć.
“Ostajao bi do tri, četiri ujutro”, primijetio je Nenad, istaknuvši nepokolebljivu Mandićevu predanost ostvarenju svoje vizije izgleda kazališta. Njegova razina predanosti bila je tolika da je bio spreman osobno preuzeti zadatke poput bojanja i uklanjanja starih zidova. Unatoč stalnim preporukama da se povuče i odmori, Mandić je ostao odlučan u želji da ustraje. Prepreke s kojima se Mandić suočava nadilaze područje kazališta. Nakon vjenčanja s Anjom odlučio se zadužiti za stan kako bi osigurao stabilnost obitelji. Međutim, ovaj je izbor u konačnici rezultirao znatnim financijskim naporom. U početku smatrani pristupačnima zbog denominacije u švicarskoj valuti, krediti su se ubrzo pretvorili u značajan teret. Mandić se našao primoran mjesečno otplaćivati gotovo 100.000 dinara za servisiranje kredita.
Osiguranje kredita bilo je obavezno; no nakon godinu i pol dana Nenad je zaključio da je Mandićev kredit postao nepodnošljiv. Ova nevolja imala je dubok učinak na njegovu financijsku stabilnost, što je kasnije negativno utjecalo na njegovo zdravlje. Poteškoće s kojima se često susretao dovele su do njegove iscrpljenosti, stanja koje je dodatno pojačano pretjeranim životnim troškovima koji su se pokazali ogromnim za svakog pojedinca. Kako je Nenad primijetio, „nije bilo lako zaraditi toliko novca svaki mjesec. Nakon Mandine smrti, njegova supruga Anja naišla je na značajne izazove s bankom. Naime, institucija nije bila voljna isplatiti osiguranje vezano uz kredit, što je bila još jedna prepreka za obitelj Mandić.
Srećom, njihov prijatelj, glumac Dragan Bjelogrlić, brzo je intervenirao da se problem riješi. Bjelogrlić je pritiscima na banku i prijetnjama da će napraviti aferu osigurao da sredstva osiguranja u roku od samo 24 sata budu prebačena na račun obitelji Mandić. Ova situacija jasno je pokazala težinu izazova koje nose financijska pitanja i birokratski entiteti, a istovremeno je istaknula ključnu ulogu prijateljstva i solidarnosti među kolegama. Bjelogrlić je u ovom slučaju odigrao ključnu ulogu u zaštiti interesa obitelji Mandić, koja je nedvojbeno pružila značajnu pomoć u izazovnim razdobljima.
Nenad Mandić artikulirao je svoju duboku, ali neostvarenu, težnju za pomlađivanjem kazališta, istaknuvši da će njegov brat sigurno zadobiti mir ako se u konačnici vrati dragi prostor za koji je posvetio svoj život. Godinama nakon Mandine smrti, kazalište Boška Bucha ostaje u derutnom stanju, što je izvor duboke boli kako za njegovu obitelj, tako i za sve koji su cijenili njegov doprinos.
Nenad je zaključio rekavši: “Obnova kazališta naš je dug prema njemu”, prepoznavši da je taj pothvat Mandina životna misija. Gubitak Milorada Mandića Mande duboko je pogodio srpsku kulturnu zajednicu. Poznat po predanosti i entuzijazmu prema kazališnoj umjetnosti, njegovi posljednji dani bili su pokvareni financijskim poteškoćama i osobnim žrtvama. Mandić se posvetio revitalizaciji kazališta Boško Buha, a istovremeno se borio s pozamašnim kreditima i bezbrojnim životnim izazovima koji su ga mučili. U društvu u kojem se neumoljivi ratnici često zanemaruju, Mandić se pojavio kao istinski heroj, koji nastoji ostaviti trajan utjecaj kako u kulturnom području, tako i u životima onih koje je volio.
