Rođen sam 1970. godine: Moj otac je oženio moju majku kako bi prikrio da je gej

Život je često složeniji nego što na prvi pogled izgleda. To se posebno odnosi na obitelji koje skrivaju tajne i istine koje utječu na njihov razvoj. Ovaj članak priča o životu jedne osobe koja je nastala iz jedne takve situacije – iz braka koji nije bio zasnovan na ljubavi, već na prikrivanju istine o homoseksualnoj orijentaciji oca.

Početak života i obiteljski temelji

Osoba koja piše ovu priču rođena je 1970. godine, a njezini roditelji ušli su u brak koji je imao više socijalnih nego emocionalnih temelja. Otac je bio homoseksualac, što je, u vremenu sedamdesetih godina prošlog stoljeća, bila tabu tema. Želja da prikrije svoju seksualnu orijentaciju, osobito u društvu koje je bilo duboko homofobično, dovela je do toga da je oženio ženu i stvorio obitelj, nadajući se da će time izbrisati svoju unutrašnju dilemu. Iako su danas gay muškarci u mogućnosti živjeti svoju orijentaciju slobodno, to u prošlosti nije bilo tako lako, a ovi pokušaji skrivanja stvarnosti nisu bili rijetkost.

Težak život u obitelji

U tom okruženju, obitelj je postojala, ali nije bila srećna. Otac, koji je vanjskim izgledom bio šarmantan, inteligentan i duhovit, zapravo je patio. Njegova seksualnost bila je suprotna normama koje je pokušavao održavati, pa je kako bi se nosio s tim stvarima pribjegao alkoholu. Ovaj način života doveo je do ozbiljnih problema unutar obitelji, uključujući i gubitak posla i doma. Obitelj se našla u djedovom podrumu, a djeca su bila duboko pogođena očevim ponašanjem. Djeca nisu bila svjesna njegove seksualne orijentacije, ali su primjećivala da njihov otac postaje nesnošljiv, manipulativan, a ubrzo i ovisan o kockanju.

Osjećaji prema ocu

Kroz djetinjstvo, pisac je razvijao duboku mržnju prema svom ocu, ne razumijući razloge njegovog ponašanja. U kasnim tinejdžerskim godinama, kad je počeo shvaćati razmjere očevih problema, odnos između njih bio je već uvelike narušen. Pisac ističe kako je tvrdoglavost i udaljenost među njima dodatno otežala bilo kakav pokušaj pomirenja. Tijekom svojih dvadesetih godina, osjećaj odbojnosti prema ocu i dalje je bio prisutan, iako je mržnja popustila. Međutim, niti tada nije bilo jasno zašto je otac odlučio živjeti u tako velikoj neistini.

Posljednji trenuci s ocem

Kada je otac preminuo u 56. godini života od raka gušterače, pisac je bio prisutan, ali više kao podrška svom starijem bratu nego kao emocionalna potpora ocu. Mnogi su osjećaji bili proturječni, i u tom trenutku, piscu je bilo jasno da nije uspio biti prisutan na način na koji bi želio. “Stvarno nisam bio tamo.” To je misao koja mu se često vraćala, iako nije mogao ništa učiniti da promijeni prošlost.

Nedostatak hrabrosti i završna spoznaja

Gledajući unazad, autor priznaje da bi volio da je imao dovoljno hrabrosti da svom ocu kaže nešto što bi moglo promijeniti njihov odnos. „Tata, razumijem da si homoseksualac, i to mi nije važno jer nema ništa loše u tome. Volim te. Sve što želim je da budeš moj tata i da nađeš sreću.” Često se pita zašto nisu mogli otvoreno razgovarati, iako su svi znali istinu, ali ju nisu nikada priznali. Autor se, također, osjeća krivim zbog toga što je u prošlosti pokazivao “osudu prema nečemu što nije bilo moje da sudim.”

Završava razmišljanjem o tome kako mnogi ljudi, uključujući i njegovog oca, moraju podnositi ogromnu patnju jer ne mogu biti ono što jesu zbog društvenih predrasuda. Na kraju, piše vrlo jednostavno i jasno: „Svi smo mi ljudi i seksualna orijentacija ne bi trebala biti prepreka bilo kojoj ljubavi.“ Autor završava svoju priču dubokim osjećajem žaljenja što je njegov otac morao proći kroz život skrivajući svoju istinu i žrtvujući se zbog nečega što je bilo potpuno prirodno.

Zaključak

Ova priča nas podsjeća na težinu socijalnih normi koje su oblikovale prošle generacije, posebno kada se radi o prikrivanju identiteta zbog straha od društvenih osuda. Svi smo svjesni da je ljubav temelj svakog zdravog odnosa, a stvarnost je da se mnogi ljudi, poput autora, moraju suočiti s onim što je „nepravedna trgovina“ – život koji nije izgrađen na istini. Na kraju, ova priča daje važnu lekciju o empatii, prihvaćanju i ljubavi, koje bi trebale biti temelj svakog odnosa, bez obzira na to što drugi ljudi misle o našoj različitosti.