Vedrana Rudan je hrvatska književnica, novinarka i publicistkinja, poznata po svom provokativnom stilu pisanja i često kontroverznim temama. Rođena je 12. travnja 1949. godine u Puli. Svoje prve novinarske korake napravila je u jugoslavenskom i hrvatskom novinarstvu, a kasnije se posvetila književnosti. Njezin rad karakteriziraju oštri i izravni komentari na društvene, političke i kulturne teme, često s naglaskom na ženska iskustva i kritiku patrijarhalnog društva.
Trideset godina braka: Razmišljanja o ljubavi, zgradama i životu
Danas, na tridesetu godišnjicu braka, osobe koje su zajedno prošle kroz život često imaju mnogo toga na umu. Žene koje su u braku tri decenije obično se suočavaju s raznim pitanjima o ljubavi, životu i vlastitoj ulozi u tom zajedništvu. “Nemam Instagram, nisam na Facebooku, pa ne mogu modernim jezikom opisati kako se osjećam,” počinje žena koja je sa svojim partnerom provela tri desetljeća. Riječima koje ne slijede očekivane klišee o ljubavi, ona prikazuje svoj pogled na brak, ne na idealizirani način, već kroz realne i iskrene misli o stvarima koje su zaista važne u njihovom životu.
Promjena perspektive kroz godine
Ovaj tekst nije samo o tridesetogodišnjoj ljubavi, već i o životnim iskustvima koja su formirala i brak i osobnu identifikaciju žene u njemu. Ona ističe da se brak ne može smatrati “tunnelom” kroz koji se prolazi do svjetla na kraju, niti partner kao svjetionik koji vodi kroz životne oluje. Njena percepcija braka je realnija, pomalo humoristična, a ipak duboko emotivna. “Danas bi žena koja je sa svojim mužem provela trideset godina trebala znati kako ga definirati” – ovaj iskreni odgovor pokreće dublje razmišljanje o tome što je zapravo važno u dugoročnom odnosu.
Ona se prisjeća svog vjenčanja, trenutka kad je bila trudna u trećem mjesecu, i osjeća da bi trebala imati nešto staro, novo i plavo, kao što je običaj. Međutim, spominje kako je zaboravila “plavi predmet” i nije ni primijetila sitnice koje je u tom trenutku trebala primijetiti. Iako se kroz humor osvrće na prošle godine, njezine misli o braku su dublje, reflektirajuće i pomalo sarkastične.
Zajednički život kroz godine
Brak nakon trideset godina, prema ovoj ženi, nije samo o idealiziranim trenucima. Ona se prisjeća trenutaka kad su postojali problemi – zdravlje, nedefinirane želje i godine koje ostavljaju trag na svakome. I dok ona spominje svoje smiješne trenutke poput “goveđeg gulaša”, jasno se vidi da su prošli kroz mnogo toga zajedno. Za razliku od romantiziranja ljubavi, ona sa samopouzdanjem i iskrenošću prikazuje praktične i stvarne izazove u njihovom odnosu.
Iako se oboje suočavaju sa starošću i njenim fizičkim posljedicama, ona ne piše o ljubavi kroz ružičaste naočare. Umjesto toga, njezin pristup je mješavina humora, realnosti i prisjećanja na starije dan. Po njenim riječima, ljubav nije uvijek u onome što je očito – seksu, svečanostima ili romantičnim gestama. Nekad ljubav postane djelatnost poput kuhanja, promjena navika ili jednostavnih sjećanja na stare dan. Iako ona spominje mnoge svoje frustracije i sarkastične komentare prema partneru, jasno je da duboko poštuje sve što su zajedno prošli.
Imovina i financijski problemi
Nakon trideset godina braka, pojavljivanje odvjetnika s pričom o podjeli imovine nije nešto što se često spominje u pričama o ljubavi. Međutim, u ovom slučaju, ona prihvaća realnost. Par, suočen s financijskim pitanjima i dugotrajnim pravnim bitkama, mora se nositi s pravima i obvezama. Ona spominje kako je kuća upisana na njezino ime, a sada se suočava s parnicom s partnerovim sinom. Iako je kroz ove godine ušteda postala važan faktor, ona priznaje da će biti potrebno puno vremena i truda da se dođe do pravde, ali nikada ne gubi svoj smisao za humor.
Zaključak
Iako je brak stvar u kojoj je ljubav uvijek na prvom mjestu, trideset godina zajedno može donijeti mnogo više od samo romantičnih trenutaka. Ovaj tekst je priznanje da dugoročni brakovi nisu samo o sreći i savršenstvu, već i o realnosti, kompromisima i priznavanju promjena koje dolaze s godinama. Ona nije samo žena koja je izabrala svog partnera, već i žena koja priznaje da se život u braku ne sastoji samo od ideala, već i od nesavršena stvaranja nečega trajnog i stvarnog.
Dok se ona smije na mnogim stvarima koje se odnose na njihov zajednički život, također je zrela i svjesna vrijednosti svega što su prošli zajedno. Bez obzira na sve, ona i dalje vidi ljepotu u svom braku i svog života s partnerom. I možda je upravo to ključ – usmjeriti se na male stvari, na zajedničke borbe, i na iskrenost prema onome što brak znači u stvarnosti.
