U nastavku našeg današnjega članka, prenosimo vam jednu jako emotivnu priču, a koja je povezana sa ratnim dešavanjima iz bivše Jugoslavije. U trenutku kada je počeo ratni sukob, mnoge porodice su ostale razdvojene na različitim stranama. Evo, jedne takve priče…..
Aleksandra Mihajlović odrasla je u obitelji koja se suočavala s brojnim izazovima, posebice zbog različitih vjerskih pozadina njenih roditelja. Otac je bio musliman, dok je majka, kći pravoslavnog svećenika, pripadala pravoslavnoj tradiciji. Sukobi između njihovih uvjerenja nisu samo oblikovali obiteljski život, već su, na kraju, doveli do raskida njihovog braka prije nego što je Aleksandra došla na svijet. Ovaj razdor bio je samo početak njezinog teškog, ali inspirativnog životnog puta.
Nakon njenog rođenja, Aleksandrin život počinje u Zvečanskoj, ustanovi za nezbrinutu djecu, gdje je provela svoje prve dane. Unatoč tome, veza između majke i djeteta postajala je jača od svih okolnosti. Ovaj emotivni početak njenog života duboko je utjecao na nju, oblikujući njenu otpornost, suosjećanje i želju da se posveti pisanju, kako bi kroz svoje riječi povezala i pomogla onima koji su se našli u sličnim situacijama. Aleksandra Mihajlović danas je spisateljica, profesorica srpskog jezika, gotovo doktor nauka, ali i supruga, njegovateljica i baka.
Unatoč svojoj javnoj prepoznatljivosti, Aleksandra je prošla kroz mnoge teške periode koji su oblikovali njenu unutrašnju snagu. Iako je većini nepoznato da je provela prve mjesece života u Zvečanskoj, to iskustvo bilo je ključno za njen razvoj. Često spominje Danila Kiša koji je rekao: „Da sam odrastao u normalnoj obitelji, nikada ne bih postao pisac.“ Ove riječi odražavaju duboku istinu o njenom životu i karijeri, jer su teške okolnosti upravo oblikovale njen pogled na svijet.
Njeni roditelji imali su različite etničke i vjerske korijene. Otac je potekao iz ugledne muslimanske obitelji Selmanagić, dok je majka dolazila iz katoličke obitelji Blažić. Iako su oba roditelja bila duboko ukorijenjena u svoje tradicije, njihova veza bila je povremeno ispunjena napetostima, što je dovelo do njihovog razdvajanja i stvaranja emocionalnih rana koje će Aleksandra kasnije nositi kroz život. Majka joj je ubrzo nakon rođenja bila premještena u Beograd, gdje je, uz pomoć obitelji, pokušala pronaći stabilnost. S obzirom na društvene okolnosti, posvojenje je bilo razmatrano, ali Aleksandra je ostala u brizi svoje majke.
Iako su bile prisutne podrške od strane obitelji Blažić, Aleksandri je uvijek nedostajala prisutnost oca, što je postalo jasno već u njenoj adolescenciji. Sa 16 godina, odlučila je krenuti na put kako bi ga pronašla, vođena potrebom da razjasni svoj identitet. Putovanje, koje je uključivalo pješačenje iz Pančeva do Beograda, a potom do Sarajeva, bilo je simboličan trenutak njene odlučnosti. Iako je njezina majka bila zabrinuta zbog ovog susreta, Aleksandra je osjetila da je to ključni korak za razumijevanje vlastite prošlosti.
Kada je napokon stigla u Sarajevo, imala je priliku susresti svog oca, iako je susret bio daleko od onog što je očekivala. Sjedeći za velikim stolom, otac joj je pružio svoje prezime, ali nije otkrio mnogo o sebi. Ipak, Aleksandra je vjerovala da ovaj susret može otvoriti vrata za izgradnju odnosâ, a njezina vjera u čuda bila je nepopustljiva. Nažalost, ovaj susret nije doveo do trajnijeg odnosa, i Aleksandra je ostala sa osjećajem da je njena potraga za ocem bila samo početak njezine unutrašnje potrage za identitetom.
- Nakon godina, na promociji svoje knjige u Sarajevu, Aleksandra je doživjela iznenađujući susret sa članovima očeve obitelji, koje do tada nije poznavala. Tijekom tog događaja upoznala je svoja polusestra, a također i brat i sestru svoje tetke. Ovaj susret bio je gotovo filmski, no osjećaj praznine koji je Aleksandra nosila, nije nestao. Unatoč svemu, ona nije prestajala vjerovati u mogućnost ponovnog susreta i uspostavljanja veza s obitelji.
Njena potraga za dubljim razumijevanjem identiteta i povezanosti s obitelji ostala je važan element njenog života. U tom procesu, Aleksandra je postala autorica pet knjiga, uključujući tri romana, zbirku poezije i knjigu za djecu. Također se posvetila proučavanju povijesti, s posebnim interesom za srednjovjekovne srpske vladare, a trenutno radi na enciklopediji koja obrađuje ovu temu. Iako su prošli mnogi godine i mnogi susreti, njezin život i dalje odražava istu strast prema razumijevanju prošlosti, obitelji i identiteta.
