U nastavku našeg današnjega članka, donosimo vam jednu zanimljivu životnu priču, a koja je privukla jako veliki procenat pozitivnih komentara. Pogotovo su bile osjetljive same žene, a koje su i po prirodi puno emotivnije od samih muškaraca….
Starenje sa sobom donosi mnoge izazove, a usamljenost je jedan od najtežih. Kako godine prolaze, mnogi stariji ljudi suočavaju se s činjenicom da njihova djeca često kroje vlastite životne staze, a stariji roditelji ostaju sami, uglavnom u tišini svojih domova. U mnogim slučajevima, djeca se sele zbog posla, obitelji ili drugih obveza, ostavljajući starije osobe da većinu dana provode u izolaciji, s minimalnim društvenim kontaktima. Često se događa da djeca, iako fizički prisutna, nisu u mogućnosti pružiti emocionalnu podršku svojim roditeljima, zbog čega se oni osjećaju napušteno, bespomoćno i emocionalno iscrpljeno.
Takvi slučajevi nisu rijetkost. Mnoge starije osobe počinju osjećati duboku tugu i osjećaj nevidljivosti, što može dovesti do depresije. Nedostatak emocionalne podrške i socijalne interakcije može ozbiljno utjecati na njihovu kvalitetu života. Žena koja je svoju situaciju podijelila na društvenim mrežama, primjer je izuzetno teškog emocionalnog stanja koje mnogi stariji ljudi proživljavaju. “Imam 67 godina i živim sama. Zamolila sam svoju djecu da se presele k meni, ali su odbili. Ne znam što da radim…” Ovaj iskreni izraz tuge jasno pokazuje duboku usamljenost i želju za društvom koje im nedostaje.
S druge strane, postoje i stariji ljudi koji, iako suočeni s gubicima i promjenama u životu, pokušavaju se nositi sa situacijom, ali im i dalje nedostaje motivacija. “Imam 68 godina i živim sam. Mog muža odavno nema. Ostao sam na poslu jer jedino tako sprječavam da ne završim dan bez da ne radim ništa, osjećam se kao stroj. Ništa me više ne uzbuđuje”, napisala je jedna starija žena. Njezina poruka odražava osjećaj opće iscrpljenosti i gubitka interesa za životom, što je česta situacija među starijim osobama koje nemaju vanjsku podršku.
- Budući da stariji ljudi vrlo često postaju emocionalno iscrpljeni i povučeni, važno je da se potiču na aktivno traženje novih iskustava. Ponekad nije dovoljno samo priznati problem, nego i poduzeti konkretne korake za njegovo rješavanje. Psiholozi savjetuju starijim osobama da potraže pomoć stručnjaka, bilo da se radi o psihologu, psihoterapeutu ili neurologu, koji mogu pružiti moralnu podršku i pomoći im da izađu iz emocionalne izolacije. Prema riječima psihologinje Arine Lipkine, nedostatak hobija i motivacije za njihovo stjecanje često ukazuje na depresiju. U tom kontekstu, ona preporučuje starijim osobama da se ne zadovoljavaju s “tržišnim terapijama”, kao što su šoping ili kupovina, jer to neće dugoročno popraviti njihovo emocionalno stanje.
Umjesto toga, Lipkina savjetuje da stariji ljudi ulažu u nova iskustva i aktivnosti. “Starenje ne mora biti prepreka za vođenje živahnog i ispunjenog života. Pokušajte istraživati nove hobije, učlanite se u društvene skupine, posjetite lokalna kulturna događanja ili čak krenite na putovanja na mjesta koja niste imali priliku posjetiti”, ističe Lipkina. Prema njezinu mišljenju, obogaćivanje života novim iskustvima i društvenim interakcijama može pružiti potrebnu emocionalnu ravnotežu i unutarnji mir, čak i kada se djeca nalaze na fizičkoj ili emocionalnoj distanci.
Psiholozi također savjetuju starijim osobama da se oslobode iluzije da je jedina vrijednost života u obitelji i djeci. Iako je obitelj važna, ključno je shvatiti da postoji mnogo drugih načina za izgradnju smislenog života. Razvijanjem novih interesa i održavanjem socijalnih veza, starije osobe mogu osigurati da njihov život bude ispunjen i sretan, čak i bez stalnog društva svojih bližnjih.
