Na internet portalima, jako je puno priča, a koje nam dolaze iz cijeloga svijeta a koje su povezansa nestalim osobama. Naime, samo u Americi na dnevnom nivou nestane preko 50 djece, a u 90% situacija nijedno se ne pronađe….
Tužna priča o nestanku djeteta i borbi majke za pravdom
Tijekom mnogih nedjeljnih poslijepodneva, Li Jingzi i njezin suprug voljeli su provoditi vrijeme sa svojim sinom Mao Yinom u zoološkom vrtu ili u parkovima u Xi’anu, jednom od najvećih gradova u kineskoj provinciji Shaanxi. Bilo je to vrijeme uživanja u jednostavnim, ali dragocjenim trenucima obiteljskog života. Jingzi se posebno sjeća jednog nezaboravnog dana kad je Mao Yin, u dobi od godinu i pol, primijetio crva na tlu dok su šetali po parku. Radosno je pokazao prstom, uzviknuvši: “Mama, crv!” Ovaj trenutak nevine radoznalosti i sreće zauvijek je ostao u njenom sjećanju.
Jingzi je bila posvećena majka, koja je svaki slobodan trenutak koristila kako bi se posvetila svom djetetu. Svakog dana, ona i njezin suprug bi Mao Yina odvodili u vrtić prije nego što su išli na posao, a zatim bi se veselo vraćali po njega popodne, kako bi uživali u zajedničkim trenucima. Za Jingzi, takvi trenuci su bili način jačanja veze s djetetom i pružanja sigurnosti, ljubavi i pažnje. Njezin rad kao menadžerice u tvrtki koja je izvozila pšenicu zahtijevao je česta putovanja, što znači da je povremeno morala napustiti grad i osloniti se na svog muža da se brine o Mao Yinu.
Međutim, život obitelji Jingzi ubrzo će se promijeniti na način koji ni oni nisu mogli predvidjeti.
Neočekivana tragedija
Jednog dana, dok je Jingzi bila na poslovnom putu, iznenada je primila telegram od svojih šefova. U telegramu je pisalo: “Hitna u kući, odmah se vratite.” Kratka poruka bez objašnjenja bila je dovoljno alarmantna da ju je potaknula da odmah napusti sve i vrati se kući. Što se moglo dogoditi? U tom trenutku, osjećala je mješavinu tjeskobe i nesigurnosti, ne znajući što je na čekanju.
Po povratku u Xi’an, stanodavac joj je pružio strašne vijesti – njezin sin je nestao. Taj trenutak je za Jingzi bio poput udarca u srce. Zastala je u šoku, a njen um je bio preplavljen raznim mogućnostima. Možda se jednostavno izgubio i uskoro će se vratiti, mislila je, no duboko u sebi osjećala je nešto loše. Mao Yin imao je samo dvije godine, a nestanak jednog tako malog djeteta nije mogao biti običan nesretni slučaj.
Tragedija se nastavlja
Prema riječima Jingzinog supruga, trenutak nestanka dogodio se dok je on s Mao Yinom stajao u malom hotelu i kupovao čašu vode. Kad se okrenuo, dječaka više nije bilo. U početku su svi bili uvjereni da je Mao Yin samo otišao na neko drugo mjesto, nesvjestan svog puta. No, kad su prošli dani i ništa se nije promijenilo, Jingzi je shvatila da je situacija ozbiljna. Počela je tragati za svojim sinom po cijelom području, raspitujući se među prolaznicima, posjetila obližnje postaje i razdijelila stotine letaka na kojima je bila slika njenog sina. Ni to nije pomoglo.
U svom očaju, Jingzi je poduzela sve što je mogla kako bi podigla svijest o nestanku svog sina. Postavila je oglase u lokalnim novinama, dijelila letke na autobusnim i željezničkim postajama, i trudila se obavijestiti sve ljude koje je mogla. No, unatoč svim naporima, nema tragova o Mao Yinu.
Rasvjeta problematike trgovine djecom
Kroz cijelo ovo iskustvo, Jingzi nije bila svjesna ozbiljnosti problema trgovine djecom u Kini. U 1980-ima, politika jednog djeteta koja je bila na snazi u Kini, kako bi se kontrolirao nagli porast stanovništva, imala je duboke društvene posljedice. Mnoge obitelji, osobito u ruralnim područjima, suočavale su se s ograničenjima koja su im omogućila samo jedno dijete. U nekim slučajevima, bila je prisutna i praksa trgovine djecom, a Jingzi nije bila svjesna da je upravo njezino dijete moglo postati žrtvom tog okrutnog sustava. Politika jednog djeteta imala je nesagledive posljedice, uključujući odnos prema dječacima, jer mnoge obitelji preferiraju sina, zbog čega je dječacima često prijetila opasnost od otmica.
Jingzi je bila slomljena, no nije odustajala od potraga. Srce joj je bilo ispunjeno tjeskobom i tugom, a svaki trenutak bez svog sina bio je neizdrživ. Ponekad bi je preplavio val tuge kad bi vidjela stvari koje je Mao Yin volio – odjeću, igračke, cipele – jer je sve to podsjećalo na njega. Osjećala se kao da je izgubila dio sebe.
Zaključak
Ova tužna priča o nestanku djeteta, unatoč svim naporima i trudu majke, odražava duboke društvene probleme koji su postojali u Kini osamdesetih godina prošlog stoljeća. Obitelj Jingzi postala je žrtvom sustava koji je imao dalekosežne posljedice na svakodnevni život ljudi. Nesreća koja je zadesila obitelj nije samo tragedija na osobnoj razini, već i ozbiljna opomena na humanitarne i društvene izazove s kojima su se ljudi suočavali, a koji su ostavili trajne tragove u životima mnogih obitelji.
