Incest je, nažalost, i dalje prisutan u modernom društvu i često ostavlja ozbiljne posljedice na pogođene obitelji. Ovaj fenomen izaziva snažne reakcije odbojnosti i moralne osude, ali povijesni zapisi pokazuju da je bio relativno čest, osobito među višim slojevima društva. Primjeri incesta, poput brakova među rođacima, bili su uobičajeni među vladajućim elitama i imućnim obiteljima, kao i u nekim ruralnim područjima.
- Jedan od aktualnih slučajeva je obitelj Whitaker, koja već godinama živi u izolaciji i ima dugu povijest unutarobiteljskih odnosa. Članovi ove obitelji, uključujući Lorjena, Raia, Timija i druge rođake, suočavaju se s teškim životnim okolnostima, psihičkim poteškoćama i kognitivnim izazovima. Ove teškoće su značajno utjecale na njihovu sposobnost komunikacije i svakodnevnog funkcioniranja.
U nedavnom podcastu, dokumentarist Mark Lait podijelio je svoja iskustva s obitelji Whitaker, naglašavajući neobično ponašanje koje je primijetio prilikom jednog obiteljskog okupljanja. Jedan od članova obitelji, primjerice, iznenada je povikao i pobjegao, dok su mu hlače skliznule, što je dodatno ukazalo na potrebu za prisutnošću policije tijekom takvih posjeta. Whitakerovi su poznati po dugoj povijesti miješanih brakova, što je dovelo do brojnih problema, uključujući kognitivne poteškoće i oštećenje govora.
Ray Whitaker, jedan od članova obitelji, ima ozbiljne probleme s verbalnom komunikacijom i umjesto govora koristi zvukove poput gunđanja i lajanja. Stručnjaci spekuliraju da bi Ray mogao patiti od neverbalnog autizma treće razine, što je dodatno komplicirano genetskim faktorima povezanima s brakovima unutar obitelji.
Dr. Alex Prayson, stručnjak iz Nacionalnog vijeća za rehabilitacijsku edukaciju, ističe da brakovi među rođacima povećavaju rizik od nasljeđivanja genetskih poremećaja, uključujući autizam. Njegova istraživanja su pokazala vezu između moždanih abnormalnosti kod osoba s autizmom i onih koji pate od genetskih poremećaja povezanih s incestom.
BONUS TEKST
Dijabetes je hronično oboljenje koje nastaje kada telo ne može pravilno da reguliše nivo šećera (glukoze) u krvi. Glukoza je glavni izvor energije za telo, a insulin, hormon koji proizvodi pankreas, omogućava ćelijama da koriste glukozu. Kod dijabetesa, telo ili ne proizvodi dovoljno insulina, ili ne može efikasno da koristi insulin, što dovodi do visokog nivoa šećera u krvi.
Postoje dve glavne vrste dijabetesa:
- Dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest, pri kojoj imuni sistem napada ćelije pankreasa koje proizvode insulin. Ovaj tip dijabetesa se najčešće javlja u detinjstvu ili ranoj mladosti, ali može se pojaviti i kasnije. Osobe sa dijabetesom tipa 1 moraju svakodnevno uzimati insulin jer njihovo telo ne proizvodi dovoljno ovog hormona.
- Dijabetes tipa 2 je najčešći oblik dijabetesa i najčešće se razvija kod odraslih, mada se sve češće javlja i kod mlađih ljudi zbog loših životnih navika, kao što su nezdrava ishrana, manjak fizičke aktivnosti i gojaznost. Kod ovog tipa, telo postaje otporno na insulin ili ne proizvodi dovoljno insulina. Održavanje zdravog načina života, uz pravilnu ishranu i fizičku aktivnost, može značajno poboljšati kontrolu nivoa šećera u krvi, a u nekim slučajevima su potrebni lekovi ili insulin.
Simptomi dijabetesa uključuju povećanu žeđ, učestalo mokrenje, umor, gubitak težine, zamagljen vid i sporo zarastanje rana. Ako se ne leči, dijabetes može dovesti do ozbiljnih komplikacija, kao što su srčane bolesti, oštećenje bubrega, slepilo, nervna oštećenja i problemi sa cirkulacijom. Redovne kontrole nivoa šećera u krvi, pridržavanje terapije, zdrava ishrana i redovna fizička aktivnost ključni su za upravljanje dijabetesom i sprečavanje komplikacija.
