Udala sam se veoma mlada, nisam imala ni 18 godina. On je imao 30, ali meni razlika u godinama nije smetala, jer sam ga voljela više nego sebe. Mislila sam da smo izgradili srećan život zajedno, pogotovo jer imamo tri sina. Vjerovala sam da je naša sreća neprolazna, ali sve se promijenilo kada sam saznala da me muž vara.
Već duže vrijeme osjećala sam da nešto nije u redu, sumnjala sam, ali nisam željela vjerovati u to. Danas, dok sam gledala njegov telefon, stigla je poruka od njegove ljubavnice. Bila je to potvrda mojih najgorih strahova. U trenutku kada sam pročitala poruku, sve mi je postalo jasno. Nisam mu ništa rekla, izbrisala sam poruku i umjesto njega otišla u hotel gdje je bio dogovoren njihov sastanak.
Kad sam stigla ispred hotelske sobe i vrata se otvorila, prvo sam bila šokirana kada sam vidjela ko je s druge strane. Zaledila sam se na nekoliko sekundi, ostala sam ukipljena, ali ubrzo sam eksplodirala, verbalno naravno, iako sam imala želju da fizički reagujem. Željela sam da je naučim pameti, ali sam se suzdržala.
Ona je počela plakati, izgledala je bespomoćno, i molila me da uđem u sobu. Ispostavilo se da je klinka, tek napunila 17 godina, živi sa majkom i jedva preživljavaju. Nije ni uživala u vezi s mojim mužem. Rekla mi je kroz suze: “Pa zar stvarno misliš da mi je užitak biti s čovjekom koji je 30 godina stariji od mene?” U tom trenutku, sve mi je postalo jasnije. Prisjetila sam se očevih riječi kada sam se udavala – upozorio me da je moj muž možda sklon mlađim djevojkama, ali ja to tada nisam htjela čuti.
Sad se pitam na koga da se ljutim? Na muža koji me izdao i upleo se u aferu s tako mladom djevojkom? Na klinku koja je, na neki način, i sama žrtva, jer ni njoj nije bilo stalo do njega? Ili na sebe jer nisam slušala roditelje, jer sam iz ljubavi i naivnosti ignorisala njihove savjete?
Mislila sam da sam pronašla nekoga s kim ću graditi srećan i stabilan život, nekoga ko će me štititi i voljeti bezuslovno. Danas, nakon godina zajedničkog života i troje sinova, sve što sam vjerovala da je stabilno i sigurno polako se ruši.
Ovo iskustvo me razbilo iznutra. Osjećam se iznevjereno, povrijeđeno, i ne znam kako dalje. Iako razumijem situaciju klinke, osjećam bijes i prema njoj, ali najviše prema njemu. Kako je mogao ovo uraditi meni, našoj porodici?
BONUS TEKST
Da li ste znali da su banane, osim što su ukusne i hranljive, radioaktivne? Ova zanimljivost može zvučati zastrašujuće, ali nema razloga za brigu. Banane sadrže kalijum, mineral esencijalan za funkcionisanje našeg organizma, a jedan od izotopa kalijuma, K-40, prirodno je radioaktivan. Iako je ta radioaktivnost izuzetno niska i potpuno bezopasna za ljude, često se navodi kao zabavna činjenica.
Zapravo, postoji i neformalna jedinica mere za radioaktivnost pod nazivom “ekvivalent banana”. To je način da se prikaže koliko je neka supstanca ili objekat radioaktivan, u poređenju sa količinom zračenja koje emituje jedna banana. Na primer, da biste bili izloženi opasnoj dozi radijacije, morali biste pojesti više od 10 miliona banana odjednom – što je, naravno, nemoguće!
Osim svoje “radioaktivne” strane, banane su i odličan izvor vitamina B6, vitamina C i dijetalnih vlakana, a zahvaljujući kalijumu, pomažu u održavanju zdravlja srca, snižavanju krvnog pritiska i smanjenju rizika od moždanog udara. Dakle, slobodno uživajte u ovoj popularnoj voćki bez brige!
