Tina Fej, obiteljska i bračna savjetnica, ističe da osobe s visokim stupnjem emocionalne inteligencije nikad ne koriste određene fraze. Emocionalna inteligencija obuhvaća sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i reguliranja vlastitih emocija, kao i shvaćanja kako ti osjećaji utječu na druge. Ovaj oblik inteligencije uključuje empatiju, samosvijest i poštovanje prema onima oko nas. Unatoč tome, brojni pojedinci tek trebaju kultivirati ovu sposobnost, koja se može identificirati kroz jezik kojim se služe.
Fraza koje se emocionalno inteligentni pojedinci klone je “Smiri se”. Fey objašnjava da ovaj izraz može djelovati kao omalovažavajući, implicirajući da osjećaji osobe nemaju valjanost ili značaj. Oni s emocionalnom inteligencijom prepoznaju da su emocije inherentni aspekt ljudskog iskustva, koji zaslužuje priznanje i obradu, a ne potiskivanje ili odbacivanje.
Nadalje, izrazi poput “Ti uvijek…” ili “Ti nikad…” mogu biti prilično štetni. Fey pojašnjava da uporaba ovih definitivnih fraza može rezultirati sveobuhvatnim generalizacijama kojima često nedostaje točnosti. Takve izjave mogu dovesti do toga da druga osoba postane obrambena, potencijalno intenzivirajući sukob umjesto da olakša njegovo rješavanje.
Emocionalno inteligentni pojedinci obično se suzdržavaju od upotrebe izraza “To je samo šala.” Ova fraza se često koristi za racionalizaciju komentara koji su uvredljivi ili neosjetljivi. Kada se netko osjeća povrijeđenim ili uzrujanim primjedbom, označavanje njegovih osjećaja kao “samo šale” ne rješava problem; zapravo, može pogoršati situaciju.
U konačnici, izraz “Što god” često ukazuje na zanemarivanje emocija ili stajališta druge osobe. Korištenje ovog izraza može izgledati snishodljivo i može uspostaviti neopravdane prepreke učinkovitom dijalogu. Fej ističe važnost strpljenja i empatije u komunikaciji, napominjući da su takve fraze u suprotnosti s tim načelima. Klonivši se ovih izraza, pojedinci s emocionalnom inteligencijom mogu očuvati čvrste odnose i spriječiti sukobe koji proizlaze iz pogrešnih tumačenja.
BONUS TEKST:
Zadivljujuća je i manje poznata činjenica da ljudski mozak, unatoč tome što čini otprilike 2% ukupne težine tijela, čini oko 20% ukupne potrošnje energije u tijelu. To ukazuje na to da, iako je relativno mali organ, mozak zahtijeva značajnu količinu energije, uglavnom potječe iz glukoze, kako bi radio u svom najboljem izdanju.
Mozak, organ goleme složenosti, sastoji se od milijardi neurona povezanih sinapsama, tvoreći zamršene mreže. Ove mreže olakšavaju širok raspon aktivnosti, od temeljnih tjelesnih funkcija do naprednih kognitivnih procesa uključujući razmišljanje, pamćenje, donošenje odluka i našu percepciju okolnog svijeta.
Posebno fascinantan aspekt mozga je njegova neuroplastičnost, koja se odnosi na sposobnost mozga da se mijenja i prilagođava tijekom života pojedinca. Ova sposobnost omogućuje mozgu da formira nove neuronske veze i modificira postojeće kao reakciju na nova iskustva, informacije ili čak ozljede. Na primjer, kada pojedinac pretrpi oštećenje određenog područja mozga odgovornog za određene funkcije, mozak može “preusmjeriti” te funkcije na drugo, nezahvaćeno područje. Ova sposobnost prilagodbe igra ključnu ulogu u učenju, zacjeljivanju ozljeda i prilagodbi na nove okolnosti.
Dodatni intrigantan detalj je da naš mozak marljivo konsolidira sjećanja dok spavamo noću, pretvarajući kratkoročna sjećanja u dugoročna. Nadalje, san omogućuje mozgu da se “očisti” od metaboličkog otpada koji se nakuplja tijekom dana, što je proces neophodan za očuvanje zdravlja mozga.
Fascinantno je da je, unatoč suvremenim istraživanjima i naprednoj tehnologiji, mozak i dalje jedan od najzagonetnijih organa. Istraživači tek trebaju u potpunosti shvatiti sve njegove funkcije, posebice kako ova zbirka neuronskog tkiva stvara svijest, emocije i subjektivna iskustva. Ova enigma čini mozak bezgraničnim izvorom za znanstvena istraživanja i intrige, s brojnim pitanjima koja ostaju bez odgovora za buduće generacije znanstvenika.
