Unatoč nezavršenom glumačkom školovanju, renomirani Pavle Vuisić šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća izbio je u jednog od najomiljenijih glumaca. Njegovo putovanje služi kao dokaz nepredvidive prirode života. Kad je publika svjedočila njegovim nastupima u kultnim televizijskim serijama, filmovima i kazališnim produkcijama, bila je potpuno zaokupljena, nesvjesna da on zapravo tumači lik. Ta urođena sposobnost bila je njegov izuzetan talent.
Unatoč odbijanju Fakulteta dramskih umjetnosti, ovaj neuspjeh nije spriječio njegovu uspješnu karijeru. Režirao je ukupno impresivnih 129 igranih filmova, 14 televizijskih filmova, a također se pojavio u 17 televizijskih emisija i šest mini-filmova. Paul je bio nadaleko poznat po svom povučenom načinu života, odlučivši se distancirati od privlačnosti slave i pozornosti javnosti. Umjesto toga, pronašao je ogromnu radost u svojoj dubokoj ljubavi prema prirodi i strasti prema ribolovu, koje je često smatrao svojim primarnim izvorima sreće. Njegova istinska skromnost i prizemnost samo su pojačale njegovu privlačnost, kako na ekranu tako i izvan njega. Zanimljivo, malo tko zna da se i njegov rođeni brat bavio glumom! Pitanje koje se postavlja je ko je Pajin brat?
Nepoznato, Paja zapravo ima brata i sestru Dušana, koji su se također bavili glumom. Dušanova opsežna filmografija broji 40 filmova, uglavnom u sporednim ulogama. U filmu “Šešir profesora Koste Vujića” iz 1972. godine Dušan Vujisić tumači lik gazda Ivkovića, dok je Pavle Vuisić u glavnoj ulozi odigrao izuzetnu ulogu. Nadalje, Dušan je imao ulogu u “Povratku nenapisanog”. Zanimljivo je da je Dušan odlučio zadržati slovo “j” u svom prezimenu, dok ga je Pavle izostavio.
Kako je Paja stekao takvo obožavanje kao glumac? Pavle Vuisić, izvorno poznat kao Pavle Vujisić, rođen je 10. srpnja 1926. godine u Beogradu i vrlo je poznati i cijenjeni srpski glumac. U drugoj polovici 20. stoljeća ostavio je nezaboravan utjecaj na jugoslavensko kazalište svojim iznimnim sposobnostima i zadivljujućom pojavnošću. Njegovi sirovi i neuglađeni, ali dosljedno autentični i živopisni portreti ostavili su trajan trag u srcima i umovima publike.
Nakon završetka studija prava i težnji za novinarskom karijerom, život mu je doživio nepredviđeni obrat jer mu je sudbina razotkrila sasvim drugu putanju. Njegov umjetnički stil postao je očit kada je debitirao u “Čudotvornom maču” (1950.) kasnih 1940-ih. Ipak, pravi stvaralački vrhunac doživljava tijekom 1960-ih i 1970-ih, kada režira nekoliko renomiranih filmova u okviru jugoslavenske kinematografije.
Utjecaj Vuisićeve prisutnosti na filmskom platnu duboko odjekuje, što se očituje u njegovim nezaboravnim portretima u renomiranim kinematografskim djelima kao što su “Jarac” (1962.), “Marš na Drinu” (1964.), “Ljubavni život Budimira Trajkovića” (1977.) , i “Tko je Pjevanja tamo” (1980). Ulogom ranjivog, ali simpatičnog vozača autobusa u “Tko to tamo peva” Vuisić je stekao legendarni status osvojivši srca više generacija gledatelja.
