Sveštenik Miloš Lučić iz Mitropolije crnogorsko-primorske oštro je kritizirao Jovanu Jeremić.
Blasfemični postupak voditeljice televizije Pink duboko je uznemirio i nanio bol kako svetoj ličnosti tako i brojnim sljedbenicima Srpske pravoslavne crkve.
Otac Miloš nedavno je na svom Instagram profilu podijelio video koji je Jovana prvobitno objavila na svojim društvenim mrežama. Na snimku se vidi Jovana u uniformi vojvode Živojina Mišića, a u rukama drži krst i tortu.
Uz mješavinu šoka i tuge, pater Lučić izrazio je svoj sentiment prema Srbiji, ustvrdivši da je ona pala na niže grane.
Svećenika je uznemirilo što je Jovana držao pravoslavni križ u ruci i nastavio ismijavati značajno kršćansko sveto mjesto i simbol.
Unutar pravoslavne tradicije opće je poznato da odgovornost držanja križa i blagoslivljanja vjernika pada na svećenika, a podrazumijeva se da se vjernici ne smiju upuštati u bilo kakav oblik manipulacije ili nepoštivanja sakralnih objekata.
Miloš Lučić, nadaleko priznati svećenik, stekao je sve veću afirmaciju u javnosti u vrijeme pandemije koronavirusa i velikih pravoslavnih liturgija u Crnoj Gori. Ovo je omogućeno molitvenom podrškom i blagoslovom mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, kao i prisustvom Joanikija.
Teolog zagovara važnost vjere, obitelji i tradicionalnih vrijednosti, a ponosan je i roditelj petero djece.
Dodatni tekst:
Smješteno unutar prostrane doline, okruženo visokim vrhovima i bujnim pašnjacima, nalazilo se neobično selo zvano Mira. Poznat po svom zadivljujućem šarmu i jednostavnom životu svojih stanovnika, ovo sićušno mjesto odisalo je neodoljivom privlačnošću. Unutar sela vrijeme je teklo sporo, usklađeno s ritmovima prirode. Stanovnici su se prvenstveno posvetili obradi usjeva i uzgoju stoke, a dane su provodili mučeći se u polju, njegujući životinje i njegujući trenutke s najdražima.
U sklopu ove seoske zajednice živjela je obitelj Lukić, koju su činili uvaženi patrijarh Vasilije, poznat po izuzetnoj tjelesnoj snazi i nepokolebljivoj izdržljivosti, te njegova suosjećajna i nježna supruga Ivana. Zajedno su njegovali troje djece: najstarijeg sina Marka, kćer Milenu i najmlađeg sina Dušana. Svaki član ove blisko povezane obitelji imao je svoj poseban položaj u kućanstvu, igrajući vitalnu ulogu u zamršenostima njihove svakodnevne egzistencije.
Marko, najstariji sin, u dobi od 22 godine pokazao je zrelost i snažan osjećaj odgovornosti. Umjesto da traži druge mogućnosti nakon završetka školovanja, donio je svjesnu odluku pomoći ocu u upravljanju farmom. Markova predanost obradi polja i dobrobiti životinja učinila ga je pouzdanim članom obitelji. S težnjom da unaprijedi poslovanje farme, imao je za cilj implementaciju suvremenih tehnika uzgoja životinja kako bi optimizirao produktivnost.
Devetnaestogodišnja djevojka po imenu Milena, druga kći u svojoj obitelji, duboko je obožavala i prirodu i umjetnost. U slobodnim trenucima prepuštala se slikanju slikovitih prizora sela i veličanstvenih planina koje su ga obavijale. Ove izuzetne slike često su ukrašavale zidove mjesnih domova, osvajajući sve koji su ih gledali. Iako je Milena gajila težnje za osnivanjem vlastite galerije u gradu i ostvarivanjem karijere profesionalne umjetnice, također je njegovala duboku vezu sa svojim selom i svojim voljenima.
Već s nepunih 14 godina Dušan, najmlađi sin, pokazao je iznimne glazbene sposobnosti. Slatki zvuci njegove harmonike odjekivali su kućom i dvorištem, osvajajući sve koji su ga čuli. Dušan je gajio aspiracije da postane renomirani glazbenik, zamišljajući da će svojim nastupima osvajati mnoštvo publike. Njegovi su snovi naišli na nepokolebljivu podršku i ohrabrenje roditelja i sestre.
Prekrasnog proljetnog dana, dok je sunčeva svjetlost probijala nebo i budila uspavanu prirodu, selo Mira je vrvjelo od uzbuđenja zbog svoje godišnje proslave. Ova svečana prigoda poslužila je kao okupljanje za sve seljane kako bi se radovali trijumfima poljoprivrede, uzgoja životinja i vještog zanatstva. Festival, živahan prikaz glazbe, plesa i igara, bio je popraćen raskošnom gozbom s ukusnim lokalnim delicijama.
Festival je dirigirala obitelj Lukić koja je odigrala ključnu ulogu u njegovoj organizaciji. Vasilije je preuzeo brigu o svim aranžmanima za poljoprivredni segment događanja, dok je Ivana vješto pripremila niz ukusnih jela za gastronomski doživljaj. Marko je preuzeo odgovornost za precizno postavljanje stajskog područja i koordinaciju zadivljujuće stoke izložba. U međuvremenu, Milena se marljivo pripremala za svoju inauguralnu samostalnu izložbu izlažući svoje izvanredne slike. Na kraju, Dušan je s nestrpljenjem iščekivao njegov nastup uz svoje prijatelje u glazbenom dijelu festivala.
Kako se bližio završetak festivala, iščekivanje u selu se pojačavalo. Cijela zajednica nastojala je osigurati da svaki detalj bude besprijekoran, s ciljem stvaranja neizbrisive uspomene na događaj. Kad je došao dan festivala, selo je bilo prepuno ushićenja i veselja. Lokalni proizvodi, rukotvorine i umjetničke kreacije krasili su razne štandove, dok je veliki štand s hranom i pićem zauzimao središnje mjesto na užurbanom trgu.
Marko je samouvjereno pokazao rezultate svog rada na poljima poljoprivrede i stočarstva. Izložba stoke koju je organizirao dobila je značajne pohvale jer su posjetitelji bili impresionirani robusnošću i vitalnošću njegovih životinja. S druge strane, Milena je svojom inauguracijskom izložbom doživjela važnu prekretnicu, privlačeći brojne entuzijaste koji su se divili njezinim zadivljujućim umjetničkim djelima. Među prisutnima bilo je i pojedinaca podrijetlom iz grada, koji su je pozvali da izloži svoje slike u prestižnoj galeriji u glavnom gradu.
Dušanova karijera dosegla je nove vrhunce nevjerojatno uspješnim nastupom. Trgom je odzvanjala euforija njegove glazbe, ostavljajući publiku opčinjenu njegovim neizmjernim talentom. Nakon njegove izvedbe koja ostavlja bez daha, Dušanu su se s nestrpljenjem obratili brojni glazbeni producenti, pružajući mu neprocjenjivu priliku da krene na snimanje svog albuma prvijenca.
U živopisnoj atmosferi festivala, Vasilije i Ivana su s neizmjernim veseljem promatrali svoju djecu. Bili su i te kako svjesni predanosti i suradnje koju su njihova djeca uložila u ostvarivanje svojih težnji i ambicija. Festival je služio kao platforma za svakog člana obitelji da pokaže svoje jedinstvene talente i postignuća, dok je također poticao okruženje jedinstva i zajedničke sreće.
Dok se noćno nebo punilo zvijezdama i festival bližio kraju, obitelj Lukić okupila se u udobnosti svog doma. Razmišljajući o svojim postignućima i razgovarajući o svojim težnjama za budućnost, svaki je član obitelji osjetio neodoljiv osjećaj zahvalnosti za nepokolebljivu podršku i bezgraničnu ljubav koju su dijelili.
Priča koja okružuje obitelj Lukić i slavlje održano u neobičnom selu Mira služi kao dirljiv podsjetnik na važnost obiteljskih veza, jedinstva i ohrabrenja kada je u pitanju očitovanje naših težnji. Posvetivši se napornom radu, ustrajnosti i ljubavi, imamo moć ostvariti izvanredne podvige i kovati neizbrisiva sjećanja tijekom našeg putovanja.
