Danijela Đalinski iz Novog Kneževca nikada nije zaboravila jedan emotivan trenutak iz svog detinjstva. Seća se kako ju je očuh Stevan učio da vozi bicikl ispred kuće. Iako je tada bila mala i nespretna, jednog dana je pala kada je shvatila da je Stevan više ne drži. Zagrljeni su plakali zajedno, pokazujući ljubav i saosećanje koje se retko zaboravlja. Kada su se Danijelina majka i Stevan rastali, ona je takođe morala da se oprosti od svog “anđela čuvara”, uverena da ga više nikada neće videti.
- Unatoč prošla tri desetljeća, Danijelu i dalje progone sjećanja na očuhov topli osmijeh, utješne zagrljaje i osjećaj sigurnosti koji joj je pružao. Vođena nepokolebljivom odlučnošću, krenula je u iscrpnu potragu da ga locira, nesigurna gdje se nalazi ili njegova spremnost da se ponovno poveže. U rasponu od šest godina Majka i Stevan dijelili su zajednički život, a veza je nastala kada je Danijela imala samo dvije godine. Među dragim sjećanjima koja su joj draga su trenuci provedeni pod njegovim vodstvom dok ju je učio umijeću vožnje bicikla. Nakon rastanka njene majke i Stevana, on je kratko došao u posetu, rekavši: “Daco, došao sam da te vidim, mogu li da te zagrlim?” Upravo su ta sjećanja potaknula njezinu neumoljivu potragu, koja se protegla puna tri desetljeća.Danijela je iscrpila sve puteve u svojoj potrazi, istražujući sve od showa “Sve za ljubav” do raznih grupa na društvenim mrežama. I na kraju joj se strpljenje isplatilo. U komentarima njezine objave na Facebooku iznenada se pojavio profil Stevana Molnara. Čim je pogledala sliku, znala je da je to on. Bez oklijevanja je poslala zahtjev za prijateljstvo uz fotografiju njih dvoje iz djetinjstva. Nakon tri dana stigao je odgovor: “Zdravo Danijela ili Daco, kako smo te od ljubavi zvali mama, baka i ja.” Srce joj je poskočilo od radosti, a ubrzo je uslijedio videopoziv, koji je oboje doveo do suza čiste sreće.
Stevan se trenutno našao na svega 30 kilometara od nje. Njihov ponovni susret bio je ispunjen zagrljajem koji je odavao njihovu duboku privrženost jedno drugome. Srdačnu dobrodošlicu poželjela joj je i Stevanova supruga. Tijekom dana dijelili su priče i prisjećali se svih trenutaka koje su propustili tijekom razdvojenosti. Stevan je iskoristio priliku i posjetio Danijelin rodni grad, dopustivši da mu nostalgija preplavi misli dok se prisjećao dragih uspomena.
Nakon ove posjete, otputovala je u Stevanovu novu rezidenciju u Francuskoj, gdje je naišla na prizor koji ju je vratio u djetinjstvo. Jedne večeri, prije no što se povukao na spavanje, Stevan je otišao do njezine sobe, poklonio joj tortu, nježno je poljubio u čelo i poželio joj laku noć. Danijelu su ti trenuci ispunili neizmjernom radošću, jer joj je Stevan uvijek bio više od očuha.
Danijela i Stevan došli su do točke sigurnosti u kojoj su uvjereni da više nikada neće doživjeti osjećaj izgubljenosti. Njihova povezanost ostaje jaka jer svakodnevno komuniciraju jedno s drugim, čuvajući svoju sreću. Danijela čvrsto vjeruje u postojanje čuda, ističući važnost nepokolebljivog vjerovanja. Danijelino stvaralaštvo vrti se oko izrade “tihih knjiga” koje služe kao interaktivne i edukativne publikacije koje potiču razvoj fine motorike kod djece. Osim toga, stekla je priznanje za izradu personaliziranih lutaka koje su zaokupile pozornost brojnih glazbenih i glumačkih ikona unutar lokalne industrije. Poznata lica kao što su Zdravko Čolić, Željko Samardžić, Milica Milša, Sandra Bugarski, Neda Ukraden i Dragana Mirković postali su ponosni vlasnici njezinih popularnih lutaka i igračaka.
Danijelina strast leži u stvaranju edukativnih tihih knjiga koje su stekle međunarodnu popularnost. Ove jedinstvene knjige, izrađene od mekog pamučnog materijala, osvajaju djecu različitih uzrasta svojim raznolikim nizom aktivnosti na svakoj stranici. Ne samo da pospješuju razvoj fine motorike, već također služe osobama s posebnim potrebama.
