– Josip Broz Tito je definitivno bio osobenjak u svome vremenu. Preko 40 godina je bio vladar Jugoslavije, a mnogi su ga nazivali diktatorom. Mi danas malo govorimo o njegovom ljubavnom životu, koji je bio itekako poseban i pomalo bizaran.
Nada Budisavljević, sestra Jovanke Broz, izdržala je dugotrajnu razdvojenost od braće i sestara. Nakon prerane smrti roditelja, Nada i njihova druga sestra Zora uglavnom su boravile u internatima, domovima za nezbrinutu djecu i raznim drugim domovima. Nakon uspješno završenog studija engleskog, talijanskog i svjetske književnosti, Nada je pod Titovim vodstvom započela karijeru knjižničarke. Tijekom boravka u Užičkoj 15 s Jovankom i Titom, svjesno je odlučila šutjeti o osobnim stvarima svoje sestre i šogora. U krugu kuće Nada je naišla na zapanjujuće otkriće o postojanju neotkrivenih stvari.
- Prikrivanje ovih stvari može se pripisati dvama glavnim čimbenicima. U početku su ih se smatrale osobnim tajnama koje su bile skrivene od javnosti. Osim toga, postojalo je implicitno razumijevanje koje je zabranjivalo bilo kakvu raspravu o incidentima koji su se dogodili unutar prostorija. Nada je nagađala da su možda postojale ugovorne obveze ili dogovori koji su onemogućavali onima koji su služili Titu i Jovanki da iznose bilo kakve detalje o njihovom privatnom životu.
Unatoč tome što se od nje nije tražilo da potpiše ugovor niti je to izričito traženo, Nada je stekla duboko razumijevanje temeljnih tema kroz svoje dugo vrijeme provedeno s njima. U svojoj publikaciji iz 2015. pod naslovom “Nada Budisavljević: Moja sestra Jovanka Broz” dala je dragocjene uvide u živote maršala i njegove supruge, otkrivajući ključne detalje. Poslije rata Jovanka je donijela odluku da nas upiše u specijalizirana sirotišta, a kasnije smo se Zora i ja preselili u Beograd. U našem novom gradu zajedno smo živjeli u skromnoj jednosobnoj kući u Užičkoj 16. Vijest da je Jovanka zaposlena kod Tita ispunila nas je neizmjernim ponosom.
Bez našeg znanja, nije bilo naznaka romantične veze između ove dvije osobe. Jovanka nikada nije iznosila takve informacije niti je aludirala na prisustvo druge značajne osobe u svom životu. Svjesno je odlučila sakriti ovaj aspekt svog osobnog života. Unatoč neospornoj privlačnosti, Jovanka nikada nije tražila pažnju niti isticala svoj fizički izgled. Nikada joj nije pala na pamet pomisao na razgovor o potencijalnim partnerima ili romantičnim zanimanjima. Godine 1952. iznenadila je i Zoru i mene šokantnim otkrićem – svojom iznenadnom odlukom da se uda za Tita.
Veličina ovog otkrića potpuno nas je ostavila bez riječi, podsjećajući na trenutak kada je objavila poražavajuću vijest o smrti našeg brata. Kao što sam stalno tvrdio, ušla je u zajednicu sa svojim idolom, nekim tko je nadišao granice puke ljudskosti i personificirao ideal. Kad nam je otkrila ovo otkriće, nijedna riječ nije sišla s naših usana. Složno smo se spustili sa Topčiderske zvezde, shvativši njene reči kao znak da se povučemo u udobnost svog doma. Naše suze su prestale teći. Naknadno nas je pozvao i Tito, koji je svoju kolegicu Jovanku označio kao našu uvaženu gošću.
- Duboki osjećaj nelagode nastanio se u nama dok smo promatrali situaciju. Međutim, Tito je posjedovao izvanrednu sposobnost da ublaži strahove onih oko sebe, oslobađajući ih tjeskobe na doista nevjerojatan način. Ponašao se prema nama s razinom poštovanja koja je obično rezervirana za odrasle, gesta koja me iznenadila. Nikad prije me nitko nije ponudio vinom, što je ovaj trenutak učinilo još nerealnijim i neočekivanijim. Osvrnuo sam se po sobi, nadajući se da ću pronaći još nekoga tko bi mogao donijeti sličnu odluku, ali moja potraga nije dala rezultate. Bio je to trenutak nevjerice, jer je ovo bilo jedno potpuno novo iskustvo za mene. Od tog trenutka nadalje, stalno je tražio naše mišljenje o raznim stvarima. Sam čin da netko vrednuje moje misli ostavio me zaprepašten, jer nitko nikada prije nije izrazio toliki interes za moju perspektivu. Tito je bio prva osoba koja je iskreno tražila moj doprinos, a ubuduće je često tražio moje mišljenje o nizu tema, čak i onih koje nisu imale veze s politikom.
Njegov istinski interes za trenutna događanja oko nas bio je vidljiv dok je izražavao znatiželju o mojim mislima. Osim toga, ljubazno nam je omogućio pristup svojoj sobi i uredu koji se nalazi u Užičkoj 15, na prvom katu. Umjesto objedovanja u prostranoj blagovaonici, imali smo zadovoljstvo uživati u obrocima u intimnijem ormariću. Nakon našeg obroka pružio nam je sigurnost da će naši životi ostati nepromijenjeni i nastaviti kao i prije. Jedina promjena bila je njegova prisutnost, uz Jovanku, pružajući nam nepokolebljivu podršku. I kako je obećao, upravo se to i dogodilo.
Unatoč činjenici da naša životna situacija ostaje ista, došlo je do značajnog pomaka u našim financijskim odgovornostima. Jovanka je otpuštena s posla, a ja sam snosio teret. Tijekom našeg posjeta Užičkoj 15, Zoro i ja doživjeli smo duboki osjećaj mira. Dok su naši životi ostali nepromijenjeni, naša percepcija Tita doživjela je značajnu transformaciju. Nekoć smatran ikonom i simbolom, sada se otkriva kao istinski topla i privržena osoba, koja nadilazi područje običnog i zrači dobrohotnošću.
Njegova naklonost prema meni bila je iskrena, a moja stalna prisutnost unutar obitelji učvrstila je moj značaj. U početku je njegova ljubav prema Zori bila očitija, jer je ona savršeno utjelovila njegovu idealnu mladu ženu, dok sam se ja neprimjetno uklopila u tkivo kućanstva. Njegovo duboko obožavanje prema meni očitovalo se kroz moju nepokolebljivu predanost Jovanki, odražavajući njezinu nepokolebljivu predanost njemu. Istinski je cijenio moju ljubav i nesebičnu pomoć, što mu je donijelo neizmjernu sreću.
- Tito mi je kroz život bio očinska figura. Tijekom osjetljivog razdoblja u našim životima kada nam je nedostajalo očinsko vodstvo, Tito je uskočio da ispuni tu prazninu. On je postao naš neslužbeni oslonac, od Jovankinog ulaska u brak pa do moje prve plaće. Tito nas je dočekao raširenih ruku, s onom toplinom i brigom koju bi pokazala i sama Jovanka. Kao da smo dio njihove obitelji. Nevjerojatno, Tito se prema nama odnosio s istim poštovanjem i obzirnošću koji su obično rezervirani za odrasle.
Uvijek sam ga smatrao očinskom figurom i moji osjećaji prema njemu ostali su nepokolebljivi. Nadalje, važno je istaknuti njegov neizmjerni ponos mojim postignućima, posebice mojom ulogom instruktora engleskog jezika u Časničkoj školi jezika. To je bila tema koju je dosljedno zagovarao i naglašavao, prepoznajući moju sposobnost da podučavam časnike pod mojim zapovjedništvom na engleskom jeziku.
