Kada čovjek uđe u neke godine, jednostavno se namkeće pitanje, da li ostati sa porodicom, ili ići u Dom za nezbrinute osobe. Djeca odmah forsiraju ovu opciju, jer niko ne želi da ima teret na vratu.
U svojoj nepokolebljivoj posvećenosti obezbeđivanju svetle budućnosti i izuzetnih životnih uslova za svoju decu, roditelji su obično spremni da se suoče sa svakim izazovom. To ponekad podrazumijeva odlazak u strane zemlje, gdje posvećuju duge sate radu kako bi akumulirali dodatna sredstva za dobrobit svog potomstva. Ipak, postoje slučajevi kada djeca ne prepoznaju i ne cijene ogromne žrtve koje su podnijeli njihovi roditelji.
Skoro dve godine Srbiju pleni zadivljujuća priča o porodici Cvetković iz Leskovca. Nezamislivi postupci sinova prema vlastitim roditeljima, koji su im omogućili luksuzni život, ostavili su ljude u potpunoj nevjerici. To je sudbina koju niko nije mogao da predvidi.
- Cvetkovići su se punih 40 godina mučili u Nemačkoj u nadi da će obezbediti prosperitetnu budućnost svojim potomcima, nesvesni da će se njihova deca na kraju suočiti sa nezamislivim nevoljama. Odlukom da se zaposli u inostranstvu, porodica Cvetković, koju čine roditelji i njihovo troje dece, postigla je konsenzus da će baka i deda sa očeve strane brinuti o deci dok oni borave u Srbiji. Uz stalne prihode koje je generirala porodica, mogli su često posjećivati svoju domovinu i cijeniti kvalitetno vrijeme sa svojom djecom tokom svih dostupnih pauza.
Nakon što su doneli odluku da se zaposle u inostranstvu, par je dogovorio da ćerka i dva sina, koji su bili u adolescentskim godinama, borave kod bake i dede po ocu u Srbiji. Finansijska stabilnost porodice, proizašla iz njihovih uspješnih poduhvata, omogućila im je da se često vraćaju u domovinu i njeguju dragocjene trenutke sa svojom djecom kad god je to moguće.
Kako prenosi Jugmedia.rs, kada su deca postala punoletna i roditelji su prikupili dovoljno sredstava, sagradili su im raskošne kuće nalik na vile i nabavili stan na crnogorskom primorju. Osim toga, svojoj kćeri su dali velikodušan miraz koji se sastojao od potpuno novog BMW-a, spavaće sobe i raznih drugih svadbenih poklona.
Idilična atmosfera ispunjena porodičnom ljubavlju naglo je prekinuta smrću S. Cvetkovića.
Neočekivano, životnog partnera te osobe zadesi razoran događaj, nešto što ona nikada nije mogla ni zamisliti. To se dešava samo mesec dana nakon što se par vratio u rodni kraj da bi uživao u radostima svojih unuka i praunučadi, plodovima njihovog rada. Nažalost, S. Cvetković umire, uprkos snažnom zdravlju sa preko osamdeset godina. Međutim, on se nekoliko godina borio sa demencijom.
U naletu gubitka pamćenja, sinovima je predočen ugovor o doživotnom izdržavanju, iako su se zapravo S. Cvetković i njegova supruga brinuli o njihovoj deci i dok su odrastala. U okviru ugovora, S. Cvetković velikodušno poklanja svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu svojim sinovima, podelivši ih na jednake delove.
Prema rečima advokata Igora Stamenkovića, uobičajena je praksa da se koristi gotovo neosporan ugovor o doživotnom izdržavanju kako bi se neko isključio iz nasledstva. U ovoj konkretnoj situaciji, čini se da je svrha bila spriječiti sestru da dobije bilo koji dio imovine svojih roditelja.
- Iako se može smatrati egoističnim i neshvatljivim, prilično je tragično što ugovor ne priznaje žensko potomstvo, čak ni sa jednim jorganom, koji se u Leskovčanima i južnim krajevima obično naziva “tuđom kućom”. Čak je i za pravne stručnjake i socijalne radnike tragično i zbunjujuće što se u ugovoru ne pominje nijedna riječ o ženi pojedinca koji ga je napisao.
Uz rezidenciju našeg najstarijeg sina, izgradili smo kompaktnu strukturu za vlastiti stan, besprijekorno povezanu s njegovom kućom. Nije bio ekstravagantan po veličini, a sastojao se od skromnog hodnika, kuhinje, kupatila, dnevnog boravka i spavaće sobe. Namera nam je bila da više ne budemo usamljeni, poštedeći našu decu monotonije prilikom našeg preseljenja u Srbiju. Ovo su uvodne reči melanholičnog svedočenja S. Cvetković, koja radije ostaje anonimna da bi izbegla eventualne sukobe sa sinovima, kao i da je ne doživljava kao „ruganje svetu“.
Odsustvo njenog potpisa na ugovoru je posebno, s obzirom na to da je značajan deo poklonjene imovine stečen tokom Cvetkovićevog braka.
Prema riječima socijalnog radnika koji je vodio ovaj slučaj, zbunjujuće je naići na ugovor ove prirode, iako nije u potpunosti bez presedana zbog svog šablonskog formata. Međutim, neshvatljivo je odsustvo imena oba roditelja ispod njega i krajnje je neprikladno da muž isključi svoju ženu iz određene vrste oporuke, posebno s obzirom na njihovu zajedničku sticanje imovine. Na osnovu pouzdanih informacija, njihov brak je bio jak i karakteriziran je visokim nivoom odanosti.
Prema rečima pokojnikove supruge, ona je “Jugmediji” pojasnila da su obe kuće koje su prvobitno planirane za njihove sinove izgrađene u okviru istog porodičnog dvorišta i kompletno opremljene sopstvenim sredstvima, jer u tom periodu ni sinovi ni supruge nisu bili zaposleni.
Dok su se vraćali iz Nemačke u Leskovac, pratio ih je osećaj nelagodnosti, jer su odavno osećali da sinovi i snahe ne željno iščekuju njihov povratak, uprkos dve godine priprema.
- Uprkos delimičnoj demenciji mog muža, njegovo pamćenje je ostalo netaknuto na nedavne događaje i mogli smo normalno da komuniciramo. Međutim, nikada nije spomenuo da je svu našu imovinu ustupio svojim sinovima. Iako je rekao da naša kćerka nema potrebe za tim, vjerovala sam da ima dovoljno razuma da ne odlaže naše stvari dok smo još živi. Iako su nas deca i unuci veoma poštovali tokom letnjih poseta Srbiji, gde smo boravili sa starijim sinom, nikada nismo koristili sopstvene sobe. Ovo je priča o 80-godišnjoj ženi koja, uprkos teškoćama i teškom radu, izgleda mnogo mlađa od svojih godina.
Posle kraće bolesti, S. Cvetković je preminuo mirno u snu, donevši neizmeran osećaj gubitka svojoj supruzi, koja je podelila skoro šest decenija zajedničkog života. Šok koji je doživjela i dalje ima trajan utjecaj na nju, čineći atmosferu u kući njenog starijeg sina nepodnošljivom.
Kada je shvatila da je đavo ukrao šalu, odmah je izrazila protest. Prvo je prišla snaji, potom unuku, da bi na kraju sve poverila retko prisutnom sinu, koji je imao terensko vozilo i retko boravio u Leskovcu.
Kao odgovor na svoju izjavu, obavijestio sam svoje sinove da ću se povući u svoj stan. Ipak, mlađi je, pokazujući još veći nedostatak saosećanja, opovrgao moju tvrdnju, tvrdeći da ni kuća ne pripada meni. Teško sam to prihvatio, jer sam vjerovao da sam prevaren. Na kraju krajeva, moj muž je imao duboku naklonost prema meni i nije me htio ostaviti bez ikakvih namirnica. Prije nekoliko mjeseci, nakon mnogo godina, konačno je prvi put primila penziju. Njen 17-godišnji unuk, međutim, izražava zabrinutost zbog odbijanja bake da jede, što smatra najvećim problemom.
Unuk izražava zabrinutost zbog smanjenog apetita njegove bake, koja je imala puniju figuru kada je stigla iz Njemačke. Međutim, njena težina je sada prepolovljena i nisu u stanju da regulišu njene prehrambene navike.
