– I za danas imamo jednu jako zanimljivu i poučnu priču koja nam dolazi iz Južne Afrike. Navikli smo da na Nacionalnoj geografiji uvijek vidimo neke jako zanimljive priče o raznim plemenima, koji svi do jednoga imaju drugačije običaje. Sljedeće pleme, je također jako posebno na jedan svoj način.
Dugi niz godina, indijski antropolog T.N. Pandita je redovito posjećivao Sentineleze, pleme poznato po svojoj krajnjoj izolaciji i odbijanju da integrira autsajdere, čak i kao goste. Svijet je postao svjestan postojanja ovog plemena kada je odjeknula vijest da su tragično ubili Johna Allena Chaua, dvadesetsedmogodišnjeg američkog misionara koji je pokušao uspostaviti komunikaciju s njima.
Pandit tvrdi da je grupa prvenstveno posvećena promicanju mira i tvrdi da je prevladavajuća percepcija o njima kao strašnima neutemeljena.
U intervjuu za BBC ispričao je kako su tijekom susreta znali upućivati prijetnje, ali to nikada nije eskaliralo do razmjera fizičkog ozljeđivanja ili smrti. Kad god bi se uznemirili, povukli bi se. “Duboko žalim zbog gubitka života mladića koji je doputovao iz Amerike. No, važno je priznati da je pogriješio u procjeni. Unatoč tome što je imao priliku sačuvati svoj život, ustrajao je i na kraju snosio posljedice”, pojasnio je.
Godine 1967., kao dio ekspedicije, Pandit se odvažio na otok Sjeverni Sentinel, mjesto naseljeno isključivo plemenom Sentinelese. Po njihovom dolasku, pleme se prvo sakrilo u džungli. Međutim, pri sljedećim posjetima, antropolozi su naišli na strijele. Pokušavajući uspostaviti komunikaciju, antropolozi su sa sobom ponijeli razne predmete.
Vrste kojima prijeti izumiranje. U eseju se prisjeća kako su sa sobom donosili različite ponude poput posuda, lonaca i obilje kokosovih oraha. Osim toga, opremili su se čeličnim alatima poput čekića i dugih noževa. Kako bi im pomogli u razumijevanju jezika i postupaka Sentinelaca, angažirali su pomoć trojice Onga, koji su bili dio lokalnog plemena.
Po našem dolasku, suočili smo se s žestokim ratnicima stražarima, lica ispunjenih bijesom i neprijateljstvom, naoružani dugim lukovima i strijelama, spremni zaštititi svoju domovinu.
- U nastojanju da uspostave uspješnu vezu sa zagonetnom zajednicom, ostavili su darove unatoč slaboj izvedbi. Tijekom određenog slučaja, ispričao je da im je bilo očito da pleme nije cijenilo živu svinju koju su dali na dar, jer su je odmah probodli i zakopali u pijesak. Nakon višestrukih neuspješnih pokušaja ekspedicija da uspostave kontakt, značajan napredak konačno se dogodio 1991. kada je pleme mirno pristupilo oceanu i sukobilo se s autsajderima.
“Bilo nam je zbunjujuće što su nam dopustili da se bavimo takvim aktivnostima”, primijetio je. “Odlučili su da se upoznaju s našom grupom, a sastanak se dogodio prema njihovim uvjetima.” Natopljeni vodom do grla, revno smo dijelili kokose i razne darove dok smo se iskrcavali iz čamaca. Međutim, nije nam dopušteno kročiti nogom na njihov otok.
- Iako je Pandit izrazio nedostatak zabrinutosti u vezi s mogućnošću otmice, ostao je na oprezu kad god bi se našao u njihovoj neposrednoj blizini. Unatoč njihovim pokušajima da komuniciraju sa Sentinelancima znakovnim jezikom, članovi tima nisu bili uspješni jer se činilo da su otočani više zainteresirani za darove koji su im ponuđeni.
Pandit se prisjetio vremena kada su promatrali dvije osobe u razgovoru, no jezik koji su koristili ostao nam je nerazumljiv. Jezični obrasci sličili su onima kojima su govorila susjedna plemena u blizini.
U jednom intenzivnom susretu, mladi pojedinac iz plemena uputio mu je prijeteću prijetnju. Kako je ispričao za BBC, dok je skupini dijelio kokosove orahe, našao se nenamjerno odvojen od ostatka ekipe i počeo plutati prema obali. Osebujan izraz prešao je licem mladog Sentinela, koji je zatim zamahao nožem, pokazujući svoju namjeru da mi odsječe glavu. Istodobno sam dao znak čamcu da mi priđe i brzo se povukao na sigurno.
Značenje dječakove geste bilo je nedvojbeno. To je poslužilo kao jasan pokazatelj da moja prisutnost nije dobrodošla.
Nakon toga je indijska vlada ukinula ekspedicije praćene darovima i uvela strogu zabranu strancima da prilaze otoku. Zbog svoje potpune izolacije, Sentinelezi se suočavaju s velikim rizikom od smrti ako dođu u kontakt s vanjskim svijetom, jer je vrlo malo vjerojatno da će posjedovati imunitet čak i protiv najraširenijih bolesti poput gripe i malih boginja.
Pandit je jasno dao do znanja da se njegova grupa strogo pridržava procesa provjere potencijalnih zaraznih bolesti, osiguravajući da samo pojedincima u optimalnom zdravstvenom stanju bude dopušteno putovati na Sjeverni Sentinel.
