Sljedeća vijest nam dolazi iz Srbije, a tiče se pjevačice Nade Topčagić. Podsjećamo, Nada je, već u godinama, provodi vrijeme na Tari, a zadnji koncert je odradila prije 5 godina. Sada opet ima jako velike probleme sa zdravljem.
- Nakon hitnog prijema u Urgentni centar, dugogodišnja prijateljica i kolegica Nade Topčagić Zorica Marković iskoristila je priliku da se oglasi. Prema njenim riječima, pjevačica je proteklih dana komunicirala s Nadom.
Ovo je nevjerojatno! Potpuno sam zatečen situacijom u Urgentnom. Još prije nekoliko dana smo planirali da Urgentno nastupi u mom lokalu. Međutim, u posljednje vrijeme osjeća nelagodu u trbuhu. Mogao je biti privremeni problem, nisam siguran. A povrh toga, Zlatko i ja smo slomili ruke. Samo jedna stvar za drugom! Baš sam zbunjena i moram da stupim u kontakt sa Zlatkom da bismo razumeli šta se dešava – zbunjeno je uzviknula Zorica, a prenosi “Pink”.
Važno je napomenuti da je Nada Topčagić nakon bolova u trbuhu primljena u Urgentni centar. Cijelu noć je bila podvrgnuta nizu pregleda i rano jutros je otpuštena iz bolnice. Kad sam primio vijest da ću biti otpušten, uzviknuo sam: “Sada se osjećam puno bolje!” Dok sam bio u Banovcima, bavio sam se s prijateljima uređenjem dvorišta. Iznenada, oštar bol pogodio je moj trbuh, što ih je natjeralo da me hitno odvezu u bolnicu. Tamo sam dobio izuzetnu brigu i prošao niz pretraga. Topčagić je, iznoseći rezultate pregleda, otvoreno priznao što su liječnici otkrili.
U početku sam vjerovao da se moja nelagoda pripisuje gastrointestinalnom problemu, vjerojatno Helicobacter pylori. Međutim, liječničkim pregledom utvrđeno je da imam čir i problem s dvanaesnikom. Kao rezultat toga, moram se pridržavati hitnog režima prehrane i zakazati kontrolni pregled za 15 dana radi daljnje procjene.
- Pjevačica izražava duboku zahvalnost liječnicima koji su joj pružili njegu prethodne večeri. Nada je izrazila zahvalnost svima koji su cijelu noć bili uz nju. Nakon što je dobila otpusnicu, pozvala je liječnika da joj se pridruži u baru. Nakon što je shvatila koliku ljubav je dobila, Topčagić je izrazila zahvalnost, posebno prema Zorici Marković, koja je bila zabrinuta zbog narušenog zdravlja svoje kolegice.
Prije tri mjeseca moja draga Zorica savjetovala mi je da se podvrgnem temeljitom liječničkom pregledu, ali moram priznati, strah me spriječio da poslušam njezin savjet. Nedavno sam se našla u mučnoj situaciji da sam primljena u Urgentni centar i podvrgnuta ispitivanju. U ovom izazovnom vremenu uvijek ću biti zahvalan na ljubaznosti i pomoći moje mlađe kolegice Marije Šerifović. Bilo je to tijekom obiteljskog odmora na Jahorini kada je moj sin Miroslav Mikica Đorđević doživio strašnu nesreću koja mu je ugrozila život. Medicinski stručnjaci na mjestu događaja hrabro su se borili da ga spase.
- Mikica je 2010. godine na skijanju na Jahorini doživio umalo fatalan incident koji je rezultirao teškim tjelesnim ozljedama i očajničkom borbom liječnika da mu sačuvaju desnu nogu. Do dolaska spasilačke službe trebalo je dvadesetak minuta, a on je ozlijeđen ostao sam na snijegu. Nada, međutim, oklijeva govoriti o ovom konkretnom događaju.
Oh, riječi mi nedostaju, Bože, molim se da nitko nikada ne mora izdržati kroz što sam ja prošao. Čak i sada od same pomisli da ću skoro izgubiti svog dragog Mikicu prožimaju jeza i tjeraju suze na oči. Neopisiv je užas svjedočiti gubitku djeteta i osjećati se potpuno nemoćno. Strah koji vas obuzme kada shvatite da je djetetovo srce prestalo kucati, da krvari i da ne znate hoćete li ga ujutro ponovno vidjeti živog. Ne mogu shvatiti kako sam uspio sačuvati zdrav razum i preživjeti. Možete li vjerovati da bih si bez oklijevanja oduzeo život da mi je sin iskrvario?
Ne bih čekao više ni trenutka; Odmah bih sebi donio presudu. Ta me misao izjedala, jer bez Mikice ne bi bilo ni mene. Ali, nekim čudom, Bog nas je pogledao i na tome sam mu vječno zahvalan. Moj sin sada napreduje, pun života, lijep kao lutka, zagrljen majčinim poljupcima. Dan kada se probudio iz te muke slavimo kao njegov drugi rođendan. Prošlo je puno desetljeće od tog strašnog događaja. Unatoč tragediji, čvrsto vjerujem u Božju svemoć, koji nam je pružio nepokolebljivu potporu i blagoslovio nas Mikicom, našim voljenim sinom, i njegovom divnom djecom, mojim dragim unucima. Nada se rado prisjećala nevjerojatnih napora liječnika da joj ožive sina, ne jednom, nego dva puta.
- Život mog sina Miroslava spasio je dr. Slavko Ždrale, uz njegove kolege dr. Mira Stojanovića i dr. Vjerana Saratlića. Ove tri izuzetne osobe uspjele su ga oživjeti ne jednom, već dva puta, nakon što je doživio kliničku smrt. Miroslav je izgubio značajnu količinu krvi i srce mu je stalo, ali liječnici su neprestano transfuzirali nove jedinice krvi kako bi ga održali. Dok je postojala mogućnost amputacije desne noge, dr. Ždrale je donio hrabru odluku da pokuša ponovno spojiti živac, što se u konačnici pokazalo uspješnim. Riječi ne mogu izraziti moju zahvalnost ovim liječnicima, koji su u mojim očima samo heroji. Njihovi postupci zauvijek su mi urezali sjećanje na Jahorinu i zauvijek ću biti zahvalan na njihovim naporima u spašavanju života.
Nada je nakon incidenta otkrila da je njezinog sina Mikicu život spasila Marija Šerifović.
Dok sam živ, moja zahvalnost prema Mariji neće posustati! Bez nje tko zna što bi bilo s Mikicom. Za pomoć su se javili mnogi, među njima Marinko Rokvić, Snežana Đurišić i Goca Božinovska. No, Marija Šerifović je bila ta koja je pretjerala ponudivši helikopter kada su i policija i vojska odbili pomoći. Teško je zaboraviti kako sam pjevao i bodrio policiju i vojsku, nadajući se da će mi oni uzvratiti.
- Zato sam nevjerojatno zahvalna Mariji na njezinoj lijepoj gesti. Mikijevo stanje je nekoliko dana bilo nepromijenjeno, a nogu nije osjećao tjednima. Iskušenje kroz koje sam prošao u to vrijeme je nešto što nitko ne bi trebao doživjeti. Nisam mogla ni jesti ni spavati i osjećala sam se potpuno izgubljeno. Život mi se u nekoliko sekundi pretvorio u pakao – priznala je Nada prepričavajući svoje potresno iskustvo.
U tom razdoblju Mikica je sklopila brak i postala roditeljem dvoje potomaka, Marije i Marka, koje baka jako cijeni. – Moji su unuci doista izuzetni – s ponosom je primijetila baka. “Iako biološki nisu moji, nevjerojatno su vaspitani i kulturni. Mikica se pokazao kao izvanredan otac i ne mogu biti ponosnija na njega”, rekla je Nada.
