Oglasi - Advertisement

 – U nastavku našeg današnjega članka, govorimo o sudbini jednog čovjeka, koji se apsolutno može desiti baš svakome. Budete osuđeni za nešto, a niste ništa uradili, i godine provedete u tamnici, a kada se na kraju sazna prava istina, onda je kasno za sve. 

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

  • Tijekom jeseni 1988. dogodio se tragičan incident koji je rezultirao smrću i zlostavljanjem 13-godišnje djevojčice. Iako bi takav gnusni zločin nedvojbeno izazvao šok i užas na bilo kojem mjestu, to nažalost nije bio slučaj u Hwaseongu, ruralnoj regiji smještenoj u blizini užurbane južnokorejske metropole Seula. Uznemirujuće, ovo je područje postalo previše upoznato s takvim zločinima, budući da je ova mlada djevojka bila osma žrtva koja je doživjela sličnu sudbinu u razdoblju od samo dvije godine. Nešto manje od godinu dana nakon tragične smrti mlade djevojke, policija je stigla na kućni prag 22-godišnjeg majstora koji se zatekao usred pripreme večere.

Jun, čiji pravi identitet ostaje neotkriven zbog zaštite južnokorejskih zakona o privatnosti, raspitivao se o tome, prenosi Index.hr. Jun se prisjetio riječi policajaca koji su ga uvjeravali da će situacija trajati kratko. Nakon toga je prevezen u obližnju policijsku postaju, gdje se našao zatvoren u maloj sobi za ispitivanje u kojoj se nalazio samotni stol. Tijekom tri dana izdržao je intenzivno ispitivanje o gnusnim zločinima ubojstva i silovanja počinjenih nad 13-godišnjom djevojčicom. Na kraju je pod prisilom od njega iznuđeno priznanje. Vlasti su svojim radnjama iznudile osumnjičenika da prizna. Prema policijskom izvješću koje posjeduje njegov odvjetnik, Jun je vlastima dao izjavu u kojoj navodi da je izašao van na svježi zrak u večeri ubojstva.

Tijekom cijele šetnje više je puta pravio pauze. Vrijedno je napomenuti da je Jun tijekom djetinjstva prebolio dječju paralizu, što je rezultiralo šepanjem, a nakon toga je otpušten iz vojske. U ranim jutarnjim satima, Jun je primijetio treperavo svjetlo koje je dopiralo iz obližnje kuće, što je neobjašnjivo pokrenulo uznemirujući impuls u njemu. Kao što je navedeno u njegovoj snimljenoj izjavi policiji, on je ušao u kuću i napao mladu djevojku, iako je bio potpuno svjestan da njezini roditelji mirno spavaju u susjednoj sobi. Nakon ovog gnusnog čina, Jun se pomno riješio svoje inkriminirajuće odjeće prije nego što se vratio u udobnost vlastitog doma.

Djevojčica i njezina obitelj, koja je ostala odsutna iz medija, imaju vrlo malo informacija o njima. Jun je proglašen krivim za gnusne zločine seksualnog napada i ubojstva mlade djevojke. Prije 1986. Hwaseong nije bio poznat po svojoj raširenosti kriminalnih aktivnosti. Područje, koje je obuhvaćalo sela, šume i rižina polja, bilo je dom za otprilike 226.000 stanovnika. Među njima je bio i Jun, nastanjen u selu Taen-eup. Tijekom 1980-ih regija se mogla pohvaliti brojnim objektima u kojima su se lokalni stanovnici okupljali kako bi uživali u rižinom vinu i sudjelovali u živahnim razgovorima u tradicionalnim korejskim kafićima.

Hong Seong-je, koji je vodio radionicu za popravak poljoprivrednih strojeva, sjeća se da su mnogi pojedinci u tom području bili zaposleni u obližnjim tvornicama koje su se bavile proizvodnjom električne opreme. Jun, koji je surađivao s Hongom, bio je među njima. Neki su stanovnici radili na farmama riže ili čuvali krave. U tijesno povezanoj zajednici Taen-eupa bliskost među njezinim stanovnicima bila je uobičajena. Prije incidenta u gradu nije bilo značajnijih prekršaja, osim povremenih incidenata krađa i provala. Hong je izrazio da zbog našeg kolektivnog siromaštva nije u pitanju značajan iznos ni za koga od nas. Međutim, sve se okrenulo 1986. Hwaseongova ubojstva, niz ubojstava, započela su u rujnu te godine nesretnom smrću prve ženske žrtve. Tijekom pet godina, od 1986. do 1991., u regiji Hwaseong život je izgubilo ukupno deset žena, uključujući i ranije spomenutu 13-godišnjakinju.

  • Seksualni napad bio je zajednički nazivnik u svakom slučaju, a ubojice su koristile odjevne predmete, poput čarapa ili košulja, kako bi izvršile svoja gnusna djela. Žrtve su imale niz zanimanja, uključujući domaćice, studente i radnicu u trgovini, kako je otkrio Ha Seung-gin, ključna osoba uključena u istragu. Dob žrtava kretala se od tinejdžera do 71-godišnjaka, što predstavlja cijeli spektar životnih faza. Noć je postala vrijeme kada su se ljudi suzdržavali od izlaska vani. Neizvjesnost se nadvijala nad svima dok im se strah postupno uvlačio u srca.

  • Kao odgovor, formirane su specijalizirane jedinice koje su budno nadzirale noćne ulice, opremljene čvrstim palicama. Ženska populacija odlučila se suzdržati od izlaska kad padne mrak. Li, nesretna žrtva, bila je treća žena koja je izgubila život, a bila je zaposlena u robnoj kući. U Taean-upu, Hong, lokalni stanovnik, prisjeća se strepnje koju su osjećali ljudi koji su se bojali bilo kakve interakcije s vlastima. Kao rezultat toga, nekoć živahno selo pretvorilo se u uznemirujuće i tiho okoliš. Uz policijsku istragu, konzultirana je i vidovnjakinja koja je dala informaciju da se traga za osobom kojoj nedostaje prst. Frustracija je narasla do točke u kojoj su neki pribjegli izvođenju šamanističkih voodoo rituala pomoću lutke.

Niz ubojstava se nastavio, a Jun je bio jedina osoba koja je osuđena. Organi gonjenja imali su razloga vjerovati da je oponašao metode ozloglašenog serijskog ubojice, dok je preostalih devet slučajeva ostalo međusobno povezano i neriješeno. Film Bong Joon Hoa “Parazit” također je poslužio kao dirljiv podsjetnik na zločin. Kako je vrijeme prolazilo, značaj zločina se smanjivao, čak i za konačnu žrtvu, što je dovelo do spoznaje da će počinitelj, ako se ikada pronađe, vjerojatno izbjeći kazneni progon. Koristeći DNK dokaze, policija je 2019. godine uspjela otkriti identitet ubojice.

Nakon što je prošlo mjesec dana, na vidjelo je izašlo sljedeće otkriće. Li je otvoreno priznao svoju krivnju za svih deset ubojstava, uz četiri neotkrivena slučaja o kojima vlasti nisu podijelile informacije. Pedantno je prepričavao zamršene detalje svakog ubojstva i pažljivo skicirao na papiru točna mjesta na kojima su se ta gnusna djela dogodila. Međutim, ova situacija također je stavila vlasti u tešku nepriliku. Ako bi Li bio odgovoran za smrt svih deset osoba, među kojima je i djevojčica od samo 13 godina, to bi značilo da je nevini Jun dva desetljeća izdržao iza rešetaka. Jun danas ima slobodu uživati ​​u danu bez ikakvih obaveza, a pritom je i zaposlen u tvornici.

  • U svojim pedesetima, Jun nastavlja šepati dok obavlja svoj posao u tvornici kože. Unatoč njegovom vedrom i druželjubivom ponašanju, koje karakteriziraju glasni razgovori i nesputani smijeh, vidljivo je da se kroz život suočavao s brojnim nedaćama. Istragu su prošle godine pokrenule južnokorejske vlasti za provođenje zakona kako bi ispitale radnje sedam policajaca i tužitelja uključenih u slučaj ubojstva, s ciljem utvrđivanja je li tijekom uhićenja došlo do zloporabe ovlasti. Nalazi ove istrage tek trebaju biti objavljeni. Jun je odlučan u svojoj misiji da iskorijeni ljagu svog ugleda. Ponovno razmatranje sudskih predmeta rijetka je pojava u Južnoj Koreji jer se vrlo malo žalbi za ponovna suđenja odobrava zbog zahtjeva za iznošenjem novih dokaza.
Oglasi

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here