Kada je sedamdesetih popularna pjevačica poginula u saobraćajnoj nesreći cijela Jugoslavija je bila obavijena tuugom. O Silvaninom životu se ponešto moglo vidjeti i u filmu Toma koji je režirao Dragan Bjelogrlić i koji je osvojio publiku širom regije. Gordana, kćerka pokojne pjevačice Silvane Armenulić, naslijedila je majčin izuzetan talenat i stas. S nepunih 12 godina kada joj je majka preminula, Gordana je sada i sama izrasla u majku, nastavljajući naslijeđe Silvane Armenulić.
Godine 1976. tragedija je pogodila poznatu pjevačicu Silvanu Armenulić kada je zajedno sa svojom trudnom sestrom Mirsadom Barjaktarević i violinistom Radetom Jašarevićem doživjela smrtonosnu saobraćajnu nesreću u blizini mjesta Kolari. Ovaj nesretni događaj dogodio se dok su se vraćali s nastupa u Aleksandrovcu, a sva tri su izgubila život.
U vrijeme incidenta pjevačica je bila u bračnoj zajednici s teniserkom Radmilom Armenulić, a kćerka Silvane Armenulić, Gordana, imala je samo 12 godina kada je tragično izgubila majku.
Gordana, inače diplomirani matematičar i srednjoškolski profesor, odlučila se zadržati u javnosti. Mnogi smatraju da je njezina upečatljiva ljepota izravna posljedica naslijeđa od pokojne majke, koja je slovila za jednu od najljepših žena bivše Jugoslavije.
Godine 1959., tijekom nastupa u Grand Casinu u Beogradu, Bajraktarevićeva se susreće s Radmilom Armenulićem, profesionalnim tenisačem koji će joj kasnije postati suprug. Vjenčanje je bilo 26. listopada 1961., a kćer Gordanu na svijet su poželjeli 13. siječnja 1965. Nažalost, nakon sedam godina braka, Radmilo se navodno upustio u nevjeru, izdavši Bajraktarević s prijateljicom i drugim ženama.
Inspiracija proizašla iz ovog susreta navela ju je da sklada pjesmu “Sedam godina ljubavi”. U početku se uvelike pretpostavljalo da se razvela od muža; međutim, Radmilo je otkrio istinu mnogo godina kasnije, otkrivši da su se doista razdvojili, ali da su nastavili biti vezani u braku sve do njezine smrti.
Rođena kao Zilha Barjaktarević 18. maja 1939. godine u Doboju, Silvana Armenulić bila je poznata pjevačica narodne muzike i sevdalinki. Tragično, njezin život prekinut je 10. listopada 1976. godine kada je izgubila život u prometnoj nesreći kod Smedereva u mjestu Kolari. Silvana je slavu stekla zanosnim obradama sevdalinki, ali i izvedbama novokomponiranih pjesama kao što su “Sta je život”, “Cigani, sviraj, sviraj”, “Srce gori što te voli”, “Nad vrba se digla”. izvor”, “Lud sam za tobom”, “Sama sam”, “Rane moje”, “Dušo moja”, i mnoge druge
. Osvrćući se na svoj put u intervjuu za Radio Sarajevo 1973. godine, Silvana je ispričala da nije bio lak zadatak uspostaviti svoje ime i pronaći svoje mjesto na pop sceni. U početku je imala ogromnu podršku, no kako je uspjeh uslijedio, suočila se s kritikama medija i kolega pjevača. Ta ju je kritika duboko pogodila jer je smatrala da ima dovoljno mjesta da svatko zablista pod svjetlima reflektora.
Od svih svojih kolega najviše je voljela i poštovala Safeta Isovića, ali se sprijateljila i sa Tomom Zdravkovićem, Lepom Lukić i mnogim drugima. U istom intervjuu Silvana je otvoreno otkrila da su pjesme koje izvodi prožete dubokom čežnjom i tugom jer se upravo tako osjeća. Kao rezultat toga, publika se mogla povezati s njezinim iskrenim i iskrenim emocijama, prihvaćajući njezine pjesme svim srcem.
Što se tiče stila, bez napora se isticala u svakom žanru narodne glazbe, izdvajajući je od svojih vršnjaka koji su se specijalizirali za određene stilove i bili hvaljeni kao najbolji u svojim područjima. Prema kritičarima, imala je potencijal da bude najbolja u bilo kojem žanru koji je odabrala, zahvaljujući svom iznimnom talentu i očaravajućem glasu.
