– Mi danas govorimo o Jurici Pađen, jednom od najvećih rok muzičara sa ovih prostora. Trebalo bi jako dugo vremena da se napiše, sa kojim muzičarima je sve surađivao do sada. Međutim, najveći trag je ostavio u Parnom Valjku, kao i u Azri sa Džoni Štulićem.
Njegovo nasljeđe na prostorima jugoslavenske glazbe zauvijek će ostati zapamćeno kao pravog rock and roll džentlmena. Iako je svoju pjevačku karijeru započeo tek kasnih 1980-ih, njegov put kao autora i glazbenika na ovom polju bio je nevjerojatno raznolik i uspješan. Dosljedno, stavljao je prave elemente na njihova prava mjesta, uvijek iznova pokazujući svoj talent. Bio je vitalni član renomiranih bendova kao što su 220, Parni valjak i Azra. Trenutno je dio jedinstvenog ansambla 4 asa, a zadržao je i članstvo u Aerodromu. Zanimljivo, uspio je završiti svoje sveučilišno obrazovanje usred svog glazbenog bavljenja. Ipak, ponosno izjavljuje da mu je najveći ponos to što je otac troje djece, tim više što je u ranoj mladosti tragično izgubio vlastitog oca.
- Kroz proces hipnoze uspio sam se prisjetiti najranijih slika iz svog djetinjstva. Ove živopisne slike vjerojatno prikazuju moju majku, oca, baku, naše dvorište i mene kako sretno vozimo bicikl. Živo se sjećam da sam taj bicikl posudio susjedu, da bi mi ga vratili u raspadnutom stanju, s polomljenim lancem. Začudo, ovo me iskustvo nije naučilo nijednoj vrijednoj lekciji niti me potaknulo na osobni rast. Do danas se još uvijek nalazim kako posuđujem stvari svojim prijateljima, što ponekad rezultira gubitkom dragih stvari, poput moje voljene zbirke ploča.
U srednjoj školi bila je gitarijada na kojoj je moj kolega iz benda posudio moju gitaru za nastup. Nisam znao, bio je ljevoruk i zamijenio je žice a da me nije obavijestio. Samo nekoliko trenutaka prije našeg nastupa vratio mi je instrument i brzo sam shvatio da su žice naopačke. Morao sam se otimati kako bih od nekoga posudio drugu gitaru. Ovaj događaj samo je jedan od brojnih primjera gdje te život nije uspio naučiti određenim lekcijama, ali barem mogu reći da sam učinio dobro djelo. Naviru mi sjećanja na djetinjstvo i grad Zagreb tih godina, gdje smo se ušuljali u tramvaje bez plaćanja, gledali filmove bez karte, pa čak i krali voće. Bilo je to bezbrižno odrastanje na periferiji.
- Otac mi je bio Dalmatinac, a majka iz okolice Zagreba. Njihova ljubavna priča, iako u početku sretna, na kraju se pokvarila. Tragično, moj otac je preminuo kada sam imao samo četiri godine, ostavljajući za sobom prazninu u mom životu. Nažalost, ne posjedujem fotografije koje bilježe naše zajedničke trenutke. Nedvojbeno je da je njegova prerana smrt ostavila neizbrisiv trag na moje odrastanje i oblikovala značajan dio mog postojanja. Unatoč nepokolebljivoj prisutnosti moje majke, osobito u onim ključnim razvojnim godinama kada je uzor najpotrebniji, odsutnost moga oca duboko se osjeća.
Kao dijete provodio sam dosta vremena lutajući ulicama, ali sam imao sreću otkriti svoj pravi poziv u ranoj dobi – glazbu. Ta mi je strast poslužila kao slamka spasa, spasila me od potencijalnih zamki koje su me čekale na ulici, poput mnogih mojih vršnjaka koji su se našli u popravnim domovima. Nevjerojatno, uspio sam se izbjeći ovisnosti o drogama, zahvaljujući vrijednim lekcijama koje sam naučio od najvećih glazbenika. Baš poput Beatlesa, koji su se okušali u drogama bez podlijeganja ovisnosti, i ja sam prepoznao važnost održavanja snažne radne etike. Vrijedno je napomenuti da su ti izvanredni pojedinci posjedovali određenu duhovnu bit koja je prožimala njihove živote.
Radio je bio katalizator koji je zapalio moju strast prema glazbi. Tada još nisam imao gramofon, ali se živo sjećam svoje prve kupovine – country albuma talentiranog Jimmyja Deana. Na kraju sam je odlučio pokloniti cijenjenom kritičaru Draženu Vrdoljaku. Naše je kućanstvo bilo ispunjeno brojnim samcima, a svaki je imao posebno mjesto u našim srcima. Moja majka je obožavala Ivu Robića, a meni je u lijepom sjećanju ostala Lola Novaković i njezina pjesma “Kapi veselja”. Naravno, nismo mogli zaboraviti ni Tozovca.
U našoj kolekciji našle su se i meksičke ploče koje su nas osvojile svojom melodijom. Kroz te pjesme je moja ljubav prema glazbi istinski procvjetala. A onda su na scenu stupili Beatlesi, zauvijek promijenivši moje glazbeno putovanje. Njihov me utjecaj naveo da istražim djela Rolling Stonesa i zaronim u ogromnu američku glazbenu scenu. Zapravo, tijekom svoje osnovne škole osnovao sam svoj prvi bend. Kao i mnogi ambiciozni glazbenici, probe smo održavali na klupi u parku. Promatrao sam starije glazbenike kako sviraju, revno slušaju i uče akorde. Ta me strast prema glazbi navela da upišem glazbenu školu koju sam pohađala uz gimnaziju. Tako sam u razdoblju od šest godina uronio u svijet klasične gitare, bruseći svoje vještine i njegujući svoju glazbenu dušu.
Iako posjedujem znanje o notnoj glazbi, ne smatram da je to od najveće važnosti. Vrijedno je napomenuti da ni Hendriks ni Beatlesi nisu bili upoznati s notnim zapisima, a pretpostavljam da nisu ni Stonesi. Nakon srednje škole upisao sam studij ekonomije i uspješno diplomirao. Čistom odlučnošću i mentalnom disciplinom posvetio sam se završetku programa.
Kada je došao trenutak odluke o nastavku studija, suočio sam se s velikim izazovom da u roku od mjesec dana položim deset ispita kako bih napredovao. Povjerivši svoju sudbinu višoj sili, ishod sam predao Bogu. Bio je to svjestan izbor s moje strane. Vidite, nakon što donesete čvrstu odluku, sve postaje mnogo lakše kontrolirati, čak i kada se suočite s zastrašujućim preprekama. Otišao sam iz Parnog valjka jer sam imao žarku želju stvarati vlastitu glazbu. Napisao sam brojne pjesme i znao sam da, ako ostanem u grupi, one nikada neće ugledati svjetlo dana. Nakon toga, Hus mi se dvaput obratio, nagovarajući me da se ponovno pridružim bendu. Međutim, odbio sam jer sam bio odlučan istražiti nova zvučna područja. Osim umjetničkog bavljenja, ponosan sam roditelj dviju kćeri i sina.
Moja starija kći rođena je iz prethodne veze, dok sadašnja supruga i ja imamo još dvoje djece. Oboje imaju strast prema glazbi, a najmlađi je posebno vješt u sviranju klavira. Trenutno studira glazbu i uskoro će diplomirati. Njegov repertoar uključuje dojmljive skladbe Rahmanjinova koje besprijekorno izvodi. Ipak, nadam se da neće postati sljedeći Pogorelić, jer ta razina predanosti zahtijeva devet do deset sati vježbanja svaki dan.
- S druge strane, moja kći ide u prvi razred srednje škole i počela je svirati flautu. Nikada ih ne tjeram da se bave glazbom; oni iskreno uživaju u igri i imaju prirodni talent za to. Nedavno sam ih pitao bi li bili zainteresirani za suradnju na jednoj pjesmi za moj sljedeći album, ali još mi nisu dali konačan odgovor. Dok se moja starija kći bavi glazbom iz hobija, njezini su je braća i sestre uistinu prihvatili kao važan dio svog života.
