Bližimo se ljetnoj sezoni, pripremamo se za obilježavanje šeste godišnjice smrti proslavljenog hrvatskog pjevača Olivera Dragojevića.Ćovjek koji je postao zaštitni znak Dalmacije, ali i cijele Hrvatske. Naglo je preminuo od teške bolesti, a mnoge je iznenadila ova vijest. Imao je jako bogat ljubavni život, a danas govorimo o jednom njegovom detalju iz privatnog života za kojeg zna jako malo ljudi.
Iskrena počast njegove obitelji služi kao dirljiv podsjetnik na ogromnu prazninu koju je ostavio njegov odlazak. Unatoč vremenu koje prolazi, njegovi voljeni i dalje se bore sa surovom stvarnošću njegove odsutnosti, pronalazeći utjehu u mirnoj i iskrenoj atmosferi. U ovoj iskrenoj počasti, Dino, najstariji brat i sestra, zajedno s blizancima Davorom i Damirom, rado se prisjećaju dragih trenutaka koje su dijelili sa svojim obožavanim ocem. Razmišljaju o bezbrojnim radosnim iskustvima koja su doživjeli zajedno. Oliver, njihov otac, s velikom je pažnjom pristupao odgoju svojih sinova, vješto ih usmjeravajući na njihove individualne staze ne namećući im svoju ljubav prema glazbi. Dok Oliver nikada nije nametao svoje težnje svojoj djeci, Davor je svim srcem prihvatio očevu duboku strast prema glazbi.
Godine 1997. Davor i Renata Končić Mina surađivali su na zadivljujućem duetu pod nazivom “Ako je ovo kraj”, pokazujući Davorovu nepokolebljivu strast. Važno je napomenuti da Davorova braća i sestre, uključujući i Damira, nikada nisu bili pod pritiskom da se bave glazbom samo zato što su bili u rodbinskim odnosima s poznatim pjevačem. Unatoč tome što su kod kuće imali pristup glazbenim instrumentima poput klavijatura, gitara i klarineta, nikada nisu bili prisiljeni učiti ili pohađati glazbenu školu.
Otac je od samog početka poštovao njihov osobni izbor i nikada im nije nametao svoju profesiju, dopuštajući da njihovo prijateljstvo ostane neraskidivo. Duž obale često smo se prepuštali zajedničkim trenucima, baveći se opuštenim aktivnostima poput pecanja i igranja biljara. Već sada je nezamisliva ideja da ne sudjelujemo na balunjadi u Žrnovnici. Ove rekreacijske aktivnosti samo su zagrebale površinu maštovitog svijeta u kojem su živjeli Oliverovi nasljednici, koji su ih smatrali divnom razonodom.
Oliver Dragojević je tijekom svog života doživio obilje čiste sreće koju su mu podarili njegovi voljeni sinovi. Oliver Dragojević, rođen 7. prosinca 1947., od malih je nogu bio duboko vezan uz glazbu. Njegovo glazbeno putovanje počelo je kada mu je otac poklonio usnu harmoniku u dobi od pet godina. Kako je sazrijevao, posvetio se savladavanju raznih instrumenata poput klavira, klarineta i gitare. Sredinom 60-ih Oliver preuzima uloge glavnog vokala i orguljaša u cijenjenoj splitskoj grupi “Batali”, čime je stekao značajnu afirmaciju u svojoj lokalnoj sredini. Tijekom Splitskog glazbenog festivala 1967. godine Oliver je imao čast izvesti skladbu Zdenka Runjića “Picaferaj”, što je bio dokaz povjerenja i divljenja koje je Runjić imao prema njemu. Nakon kratkog nastupa s Dubrovačkim trubadurima i originalnom postavom splitske Mora, Oliver se trijumfalno vratio na pozornicu 1974. godine svojom kultnom skladbom “Ča če mi Copacabana”.
Oliverovo uvrštavanje u antologiju hrvatske zabavne glazbe započelo je nastupom koji ne samo da je osvojio srca publike već je označio značajnu prekretnicu u njegovoj karijeri. Tek 1975. godine, kada je Runjić pružio Oliveru još jednu priliku, njegova karijera je uzletjela kultnom dalmatinskom šansonom “Galeb i ja”. Ova suradnja ne samo da je dovela do Oliverovog prvog diskografskog ugovora i izdavanja debitantskog LP-a “Ljubavna pjesma”, već je i inicirala plodno partnerstvo s Runjićem. Njihova je suradnja dosegla nove vrhunce 1976. godine stvaranjem iznimno popularnog nacionalnog hita “Skalinada”, učvrstivši Oliverovo mjesto u analima hrvatske glazbene povijesti.
