U današnje vrijeme zvuči nemoguće informacija, da neko može da ostane 30 ili više godina u braku. Danas imamo bračne parove koji se znaju razvesti za nešto manje od mjesec dana, a u bivšim vremenima, bračni partneri su se čak i trpili, samo da se ne bi razvodili, što od porodice, što od prijatelja i komšiluka.
Teška srca i dubokom tugom Sarajlija Šemso Safet Peštek prisjeća se svoje najdublje ljubavi. Nažalost, njegova voljena supruga, njegova 54-godišnja suputnica, preminula je prije nekoliko mjeseci, a Šemso se još uvijek bori s ogromnom prazninom koju je ostavio ovaj ogroman gubitak.
Uplakanih očiju Šemso je poručio da nikome neće dozvoliti da dira jorgan kojim je bila prekrivena postelja u kojoj je ona mirno spavala. Sve dok je živ, zakleo se da će ga čuvati od bilo kakvih smetnji.
Žene poput moje danas su prava rijetkost. Jednostavno više ne nastaju na isti način, vjerujte mi! Bila je žena među ženama, pravi dragulj. Šemso, koji je u dugoj i mukotrpnoj borbi s bolešću izgubio voljenu suprugu, rado se prisjeća svog izazovnog odrastanja. Život im je obilježila neimaština i stalna borba da spoje kraj s krajem. No, kada je pronašao svoju životnu družicu, sve je dobilo novi smisao i započela je nevjerojatna transformacija.
U našem kućanstvu bili smo prilično velika grupa, jer je moj otac imao ukupno 12 djece. Nažalost, tragedija se dogodila kada je moja sestra umrla u dobi od 10 godina, nakon čega je uslijedio gubitak mog brata sa samo 5 i pol mjeseci. Međutim, usred tih poteškoća, imao sam sreću upoznati ljubav svog života i na kraju je oženiti. Upravo u tom trenutku moj mi je otac rekao neke mudre riječi, izrazivši želju da sam krenem svojim putem. Rekao je: “Umjesto da ostaneš ovdje kao sluga drugima, ohrabrujem te da uzmeš ruku svoje žene, potražiš odgovarajući stan i kreneš na svoje putovanje.”
Dok je marljivo radio kako bi uzdržavao svoju obitelj, pobrinuo se da njegova žena nikada ne trpi nikakve poteškoće. Kao odani suprug i otac, preuzeo je na sebe odgajanje njihova dva sina s najvećom pažnjom i vodstvom, ne ostavljajući mjesta svojoj ženi da podnese bilo kakav teret.
Iskazujući nepokolebljivu odanost, krenuo sam na četiri i pol sata dugo putovanje kako bih se ponovno susreo sa svojim voljenim. Nijedna druga žena na ovom planetu ne može se usporediti s njom. Nakon našeg prvog susreta uputio sam joj poziv za intimnost, što je ona odbila. Međutim, na kraju je pristala drugom prilikom. Naš zajednički život bio je ispunjen trenucima čistog blaženstva. Iako nismo posjedovali ništa, našli smo se sa svime što je uistinu važno.
DODATNA VIJEST:
Upornost i hrabrost koju je Nura Salibašić, mještanka Olova, pokazala pred nezamislivom tragedijom, zaista su izuzetni. Unatoč razornom gubitku kćeri od moždanog udara, pronašla je unutarnju snagu da izdrži ogromnu bol.
U svojim bezbrojnim razmišljanjima razmišljam o mnoštvu pogrešaka koje sam napravio u svom odnosu s majkom. Moja mladost bila je obilježena izazovnom sudbinom. Jednom sam se zapitala zašto moja majka, koja je već imala pet sinova, nije rodila šestog – zašto je baš mene rodila?
Gubitak moje kćeri u dobi od 49 godina zbog bolesti bilo je porazno iskustvo. Ni jednoj majci ne bih poželio takve muke. Međutim, moram izraziti zahvalnost Bogu. Začudo, nikad se nisam osjećao sretnijim nego kad mi je kćer umrla. Nakon moždanog udara i 15 dana provedenih u bolnici, borila se dva mjeseca. Pokušali smo sve, uključujući velikodušne financijske priloge mog zeta i žarke molitve za njezino ozdravljenje. Ipak, Bog je bio taj koji je milosrdno okončao njezinu patnju. Sjećam se odlomka iz Kur’ana koji kaže: “Dat ću ti ono što želiš i oduzeti ono što smatram prikladnim.” Ove riječi duboko odjekuju u meni. Kad je moja kći preminula, tješio sam svog zeta Adilea i uvjeravao ga da ne treba dalje patiti. Ohrabrio sam ga da potraži novog životnog partnera i izrazio mu zahvalnost na njegovoj nepokolebljivoj podršci tijekom cijele muke.
