Privikavanje Bušmana na okolinu vidljivo je na nekoliko načina, kao što su nedostatak znojnih žlijezda i nemogućnost pljuvanja.
Nadalje, žene iz plemena imaju uvećane usne koje pružaju dovoljno zaštite za njihove genitalije. Uprkos tome što žive u okruženju koje je negostoljubivo, Bušmani cvetaju bez ikakvih poznatih incidenata dehidracije ili pothranjenosti. Njihov nomadski način života naglašava važnost otvorenih prostora i stvaranja jednostavnih stanova napravljenih od trave, grmlja ili životinjskih koža. Ova boravišta primaju grupe od oko 25 pojedinaca, uključujući muškarce, žene i djecu, koji koegzistiraju zajedno na obostrano koristan način.
Na kraju svakog dana, grupa se okuplja kako bi se uključila u pjesmu, pričanje priča i pušenje. Postižu dogovor o zadacima koje namjeravaju obaviti sljedećeg dana prije no što se povuku. Grupa se diže pred sunce kako bi krenula na lovačku ekskurziju, a babuni su njihov omiljeni plijen zbog visokog sadržaja masti i zasitne prirode. Vođa preuzima kontrolu tokom lova, usmeravajući ostatak grupe. Bušmani se smatraju duhovnim bićima ili šamanima, a njihova vjerovanja su usmjerena oko božanskog entiteta poznatog kao Kagen. Kagen je tvorac mnogih stvari i ključna je figura u brojnim mitovima, često prikazana u obliku bogomoljke. U očima Bušmana, Eland (Taurotragus) ima najviši položaj poštovanja među svim životinjama.
Religija današnjih Bušmana je usredsređena na dva božanstva, jedno koje se nalazi u istočnom, a drugo u zapadnom pravcu. Iako vjeruju u duhove svojih najmilijih koji su preminuli, ne prakticiraju obožavanje predaka. Bušmanski jezik je član grupe Khoisan i prepoznatljiv je po zvukovima “klik”, koji su slični zvuku pucketanja jezikom. Tradicionalna metoda paljenja vatre uključuje trljanje tvrdog štapa između dlanova i brzo okretanje u rupi iskopanoj u mekšem komadu drveta na nogama. Suva trava ili lišće se koriste kao potpalu jer je veća vjerovatnoća da će se zapaliti.
