Dok su se dečaci vraćali kući sa obeležavanja trinaestog rođendana svog najbližeg saputnika, naišli su na 38-godišnjeg muškarca koji je upio previše alkohola i naleteo na njih.

Glogovica i Dubočane su dva susjedna sela u kojima se svaki stanovnik poznaje. Međutim, vlada neobična tišina i zabrinutost koja prožima zajednicu, izazivajući zabrinutost među lokalnim stanovništvom.
Nedavni događaji su sve ostavili u stanju šoka i straha. Teško je naći nekoga ko nije pustio suzu čuvši za nemio događaj. U srcu sela novinare je dočekao trinaestogodišnji dječak koji je izgledao blijedo i iscrpljeno od stalnog stresa praćenja gdje se nalaze u iščekivanju njihovog dolaska.

Molim Vas recite mi da li su dobro? Da li mogu da pričaju? Pitaju li za mene? Ređala su se pitanja , jedno za drugim, a da na tugu u njegovim dečačkim očima niko ne bi mogao da ostane imun.

Moj brat i ja imamo blisko prijateljstvo sa još jednim dječakom, kojeg smatramo našim najboljim prijateljem. Uprkos tome što sam bio mlađi, ovaj prijatelj me je naučio svim detaljima fudbala, i proveli smo dosta vremena igrajući zajedno. Jednog dana, na moj rođendan, i moj brat i naš prijatelj došli su da slave sa mnom. Bio sam presrećan zbog njihovog prisustva, i to je bilo ostvarenje sna. Sjećanje na ovaj poseban dan našem prijatelju još uvijek tjera suze na oči dok se prisjeća silne emocije koju je tom prilikom osjetio.

Suze su slobodno tekle niz lice njegove majke (38) koja je duže vreme bolovala od epilepsije. Dok je jedan pokušavao da komunicira kroz prigušene jecaje, drugi se borio protiv grčeva i napadaja plača.

Nakon konzumiranja torte, raspoloženje im je odmah postalo veselo i izrazili su želju da odu. Uputio sam ih da me pozovu po dolasku. Na razigrani, dječački način, salutirali su i dobacivali: “Razumijem, kapetane!” Međutim, počinilac zločina bio je daleko od razigranosti i humanosti. On je brutalno povrijedio našu djecu, a zatim pobjegao sa lica mjesta u pijanom stanju. Uprkos svojim gnusnim postupcima i brojnim prijavama da je prijetio drugoj djeci u selu, on ostaje nekažnjen. Teško ga je opisati kao bilo šta drugo osim bezdušnog pojedinca, pogotovo s obzirom na to da je i on otac. Uznemirena majka govorila je drhtavim glasom, a njeni jecaji su bili neumoljivi.