Žena u svom priznanju tvrdi da je muslimansko porijeklo nije spriječilo da se uda za Srbina, te smatra da vjerski dispariteti nemaju nikakvog značaja. Međutim, njeni roditelji nikada nisu odobrili njen izbor i nekoliko godina su se uzdržavali od komunikacije s njom. Čak i sada, njen muž se i dalje smatra “savjernikom”. Uprkos tome, njen muž ne gaji animozitet prema njima i dosledno se prema njima odnosi s poštovanjem. Za nju je on idealan supružnik – privlačan, brižan, dobro obrazovan i poslovno nastrojen. Čak je i univerzitetski profesor. Nedavno je njena majka zatražila da njen muž može pomoći kćerki njenog rođaka da nađe posao u kompaniji u kojoj on ima lične veze sa direktorom.
Iako cijeni zahtjev svoje majke, ideja o pokretu mu je odbojna. U početku, kada sam ga pitao, činilo se da je voljan i rado pomoći svojoj svekrvi. Međutim, nakon nekoliko dana obavijestila sam majku da neće moći pomoći. Iako smo u braku deset godina i on mi donosi sreću u svakom pogledu, ne mogu ga nazvati svojim “zetom”. Stoga je nepravedno tražiti pomoć od nekoga drugog vjerskog porijekla, kako to neki smatraju. Ipak, postoje svijetli primjeri uspješnih međuvjerskih odnosa, poput slučaja Merime i Dušana iz Bosne i Hercegovine. Uprkos različitim nacionalnostima i religijama, oni su u radosnom braku već 30 godina. Vjenčali su se u Beogradu na vrhuncu rata u Bosni, u vrijeme kada su vjera i nacionalna pripadnost određivali njihovu sudbinu. Merima Buzimkić, koja je porijeklom iz Bosanskog Grahova, je 1992. godine sa ratišta u Kninu doletjela u Beograd vojnim avionom s namjerom da locira svoju tetku koja živi u Batajnici. Merima je 22. oktobra 1992. godine u Beogradu otkrila svog budućeg supruga Dušana.
Nakon mjesec dana zabavljanja, Dušan ju je zamolio da dođe na žurku. Merima je prihvatila poziv da pomogne Dušanovoj majci i za to vrijeme ju je Dušan zaprosio. Uprkos protivljenju onih koji su smatrali da musliman i pravoslavac ne treba da se vjenčavaju tokom rata, Merima je pristala da ostane sa Dušanom i uda se za njega. U oktobru ove godine, Merima i Dula će obilježiti trideset godina braka, pokazujući svoju nepokolebljivu posvećenost jedno drugom. Kasnije sam otkrio da su moji roditelji još živi. Odlučio sam da im se obratim i poslao im pismo u kome sam ih obavijestio o svom braku sa Dušanom Pavlovićem u Beogradu, kao i za naše dvoje djece. Čak i ako su bili uznemireni mojim izborima, već sam uspostavio svoj život i porodicu, i njihov uticaj na mene ne bi uticao. Ostatak čitajte OVDJE.
