Miroslav Ilić, poznati mrčajevački slavuj, nije se vratio u dom iz djetinjstva u Mrčajevcima od kada mu je preminuo otac Život. Međutim, kad god dođe u posjetu, susjedi primjećuju da je zaokupljen dovršavanjem i organizacijom raznih projekata oko kuće, pretvarajući je u živo središte aktivnosti. Meštani Mrčajevaca upoznati su sa pevačevom rutinom i potvrđuju da uvek sledi ono što započne. Napominju da je svojoj kući čak dogradio još jedan sprat, objašnjavajući da je to urađeno kako bi u njega smjestili svoju djecu, unuke i druge članove porodice s kojima rado provodi vrijeme.
Prema pričama obližnjih mještana, čim stigne u selo, odmah odlazi u lokalnu gostionicu, gdje se upušta u jelo servirano na kašičicu i upušta se u razgovore sa mještanima. Očigledno je da je Miroslav Ilić svoj dom iz djetinjstva prilagodio potrebama svoje porodice, ali nije tajna da ga uglavnom posjećuje sam, uprkos brojnim preinakama kuće u kojoj je odrastao. Tokom jesenje i zimske sezone, pjevač ima običaj da samostalno obilazi komšije i obližnji restoran, gdje naručuje unaprijed pripremljene obroke za 300 dinara. Seljani tumače ovo ponašanje kao dokaz njegove skromnosti i jasan pokazatelj da ga slava nije mnogo promijenila. Miroslav Ilić je u selu poznat po tome što je porodično orijentisan čovjek saosjećajne prirode, što ga izdvaja kao izuzetnu osobu. Uprkos svojoj svjetskoj slavi, odlučuje se više puta vraćati na ovu lokaciju.
Dolazio je češće dok mu nije preminuo otac Života, ali i dalje uspjeva da ga posjeti kad god može. Ona je ljubazna i gostoljubiva osoba, koja se prema svima odnosi jednako. Humanost Miroslava Ilića ne poznaje granice, uvijek spreman da pruži pomoć. Preobražaju njegovog doma u Mrčajevcima u raj od kojeg zastaje dah može svjedočiti pravi komšija koji je progovorio za Kurir. Svojom izuzetnom ljepotom i ogromnim bogatstvom, njegovo imanje je jedno od najimpresivnijih. Stara kuća je prošla kroz značajnu obnovu, uključujući i dogradnju novog poda ukrašenog izvrsnim ukrasima. U dvorištu je napravljen cvjetnjak, a za uživanje mlađih članova porodice izgrađen je veliki roštilj i bazen. To je zaista čudesan prizor. Prije očeve smrti, pokrenuo je proces naseljavanja susjednih imanja. Iako je vijeće u početku planiralo rušenje tog područja, na kraju su se odlučili za proširenje.
Za dizajn je zaslužan Mikijev zet, koji je arhitekta. Tokom ljeta, porodica se okuplja na roštilju i opuštanju u novonamještenom vanjskom prostoru za sjedenje. I pored ponuda od nekoliko stotina hiljada evra, vlasnik zemljišta odbija da ga proda zbog sentimentalne vrijednosti. Ova zemlja čuva uspomene na njegovog oca i njegovo djetinjstvo. Danas je sve češće vidjeti ljude kako se vraćaju u ruralna područja u potrazi za čistim zrakom i mirnom atmosferom. Međutim, Miroslav nikada nije napustio svoj rodni grad i očekuje se da će tamo otići u penziju.
