Nakon tragičnog događaja koji se dogodio 3. maja u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u Beogradu, trinaestogodišnji dječak je prenijeo svoje težnje za budućnost. Uprkos njegovoj umiješanosti u užasan zločin prije dva mjeseca, koji je izazvao smrtne slučajeve i povrede, dječak je izrazio želju da nabavi mobilnu kućicu i upusti se u razne regije širom svijeta. Ovo otkriće je i zbunjujuće i obeshrabrujuće jer otkriva činjenicu da dječak, koji je trenutno pod psihijatrijskim i policijskim nadzorom, razmišlja o svojim budućim aktivnostima nakon izvršenja tako strašnog djela.
Štaviše, , ovaj poražavajući događaj okončao je budućnost njegovih drugova iz razreda koja daje nadu i obećava. Osim toga, navodi se da je dječak imao duboku fascinaciju Afrikom i da je često bio uključen u fantazije o sukobima i ratovanju. U razgovorima sa stručnjacima za psihologiju, dječak je pokazao impresivan leksikon i koristio sofisticirani jezik neuobičajen za nekoga njegovih godina. Nakon saopštenja o privođenju njegovog oca, dječak je izrazio želju da njegov otac ima pošten i dostojanstven tretman.
Dječak je naglasio da njegovog oca ne treba smatrati bezvrijednim, već kao posvećenog zdravstvenog radnika, i ostao je nada u dobrobit svog oca uprkos izazovnim okolnostima s kojima su se suočavali. Umjesto da koristi jednostavan jezik kao što je “uhapsiti” ili “ubiti”, dječak je odlučio koristiti suptilnije fraze kao što su “lišiti slobodu” i “eliminirati žrtvu”. Nadalje, tokom razgovora o vatrenom oružju, dječak je pokazao sveobuhvatno poznavanje različitih marki oružja, odgovarajućih kalibara i odgovarajuće municije za svako konkretno vatreno oružje. Kako prenose mediji, dječak je u posljednja dva mjeseca samo dva puta bio na psihijatrijskim pregledima, tokom kojih je izrazio žaljenje zbog zločina koji je počinio. Prema neotkrivenom izvoru koji navodi mediji, navodni maloljetni počinitelj pokazao je potpuno odsustvo kajanja i empatije za tragični masakr koji je izvršio koristeći eksplozivnu napravu svog oca. Ipak, izvor ističe da je dječak u dva navrata izrazio kajanje zbog svojih postupaka koji su rezultirali smrću školskog čuvara po imenu D.V., s kojim je imao pozitivan odnos.
