Milan Stanković, poznati pjevač, na početku je zaokupio pažnju javnosti kada je se pojavio u renomiranom muzičkom takmičenju Zvezde Granda. Od samog početka, njegov nevjerovatan talenat i potencijal bili su evidentni, što je mnoge navelo da vjeruju da je predodređen za izuzetnu karijeru u muzičkoj sceni. Međutim, na iznenađenje mnogih, činilo se da Milan ima drugačiji pogled na slavu i odlučio je da napreduje svojim ležernim tempom. Uprkos tome, njegova neosporna harizma i vještina učinili su ga veoma traženim za ekskluzivne nastupe, učvršćujući njegovo prisustvo na muzičkoj sceni. Međutim, Milan je posljednjih godina donijeo značajnu odluku da se distancira od očiju javnosti i uroni u svoja vjerska uvjerenja, efektivno se udaljivši od reflektora i preusmjerivši fokus na duhovnost.
Mediji su opširno raspravljali o Milanovom iznenadnom preobražaju u monaha, ističući kako je konačno otkrio unutrašnji spokoj koji je dugo tražio u okvirima manastira. Naravno, to je izazvalo radoznalost u javnosti, koja je željno razmišljala o katalizatoru ove odluke koja je promijenila život. Špekulacije su se širile, a neki izvještaji sugerirali su da se Milan suočio s prijetećom prijetnjom bosanske mafije na vrhuncu svoje slave, dok se istovremeno borio s ličnim problemima koji su ostali neotkriveni.
Vođen nepokolebljivim vjerovanjem u moć duhovnosti, krenuo je na hodočašće u poštovani manastir Podmaine, gdje je odlučio provesti nekoliko mjeseci svog života posvećen traženju božanske intervencije za oporavak svoje majke. U jeku pandemije saznalo se da se njegova majka teško razboljela i dao mu je najveći prioritet da joj pomogne na njenom putu ka oporavku. Uložio se mnogo u traženje vrhunskih medicinskih specijalista, osiguravajući da njegova majka dobije najbolju moguću njegu. Išlo se na bezbroj termina, prepisivane terapije, ali, nažalost, nijedan od ovih napora nije dao željeni ishod. Suočen sa ovim obeshrabrujućim preokretom događaja, Ilan se okrenuo drugom putu u potrazi za dobrobiti svoje majke. Po povratku iz manastira dogodila se izuzetna transformacija. Potražili su ljekarski pregled, a na zaprepašćenje ljekara, otkriveno je da je bolest njegove majke nekim čudom nestala. Milan je ovaj izuzetan razvoj događaja protumačio kao nepobitno čudo, svjedočanstvo o efikasnosti njegove nepokolebljive vjere. Duboko dirnut ovom božanskom intervencijom, odlučio je da ostatak svog života posveti manastiru, prepoznajući ga kao jedino sredstvo kroz koje je mogao na adekvatan način izraziti svoju duboku zahvalnost Bogu za ozdravljenje svoje majke.
