11. juna 2023. godine navršava trinaesti rođendan Eleonore Arežine, mlade djevojke čija majka Miroslava Babić iz Subotice već šest godina ne zna gdje se nalazi. Miroslava nije sigurna da li je njena kćerka još uvijek živa, a od 2017. godine ne može da joj izrazi ljubav jednostavnim činom zagrljaja. Iako je Nora rođena 9. juna 2010. godine, Miroslava nije imala priliku da proslavi kćerkinu rođendan ili joj na bilo koji način pokazati naklonost.
U zvaničnom registru nestalih osoba nalazi se ime Eleonore Arežina. Majka Miroslava napisala je pismo upućeno Nori, nadajući se da će njene riječi nekako doći do nje. Pismo Norine majke ispunjeno je dubokom tugom i čežnjom. Ona objašnjava da je prošlo šest godina otkako ju je Milan, Norin otac, oteo od majke uz pomoć loših, nasilnih i opasnih ljudi. Uprkos njihovim naporima, Norinoj majci i porodici je uskraćeno bilo kakvo saznanje o njenom boravištu, dobrobiti ili da li je uopšte živa. Već dugih šest godina, Norina majka je neizmjerno patila, nesposobna da stupi u kontakt sa svojom kćerkom i prisilno je držana odvojeno od nje. Situacija je srceparajuća i ukazuje na potrebu veće zaštite djece i njihovih prava, kao i prava majki da žive bez nasilja i borbe protiv trgovine djecom u svim zemljama Evropske unije. To je teško i emotivno iskušenje koje nijedna majka ne bi trebala podnijeti, a Norinoj majci ostaje nada da će se jednog dana ponovo spojiti sa svojom voljenom kćerkom.
9. juna 2023. godine, koji je bio petak, napunila si trinaest godina. Sjećam se kako sam te deset minuta nakon što si se rodila dala prvo podojavanje i željno si sisala mlijeko kao mali vuk. Bio je to tako lijep trenutak koji mi još uvijek daje snagu i ispunjava me ljubavlju više od svega u prirodi. Čak i dok si još rasla u mojoj utrobi, duboko sam te voljela i cijenila svaki trenutak s tobom. Vodila bih te u šetnju i mazila, a čak i kada bi se kupala pod suncem, pjevala bih ti i govorila riječi pune ljubavi.
Dok pišem ovo pismo, nisam siguran u to gdje se trenutno nalaziš ili čak da li si živa. Ipak, osjećam se primorana da podijelim istinu s tobom, jer možda nikada više nećemo imati priliku da se sretnemo. Milan ti je zabranio da pričaš srpski jezik, prisilio te da zaboraviš imena ljudi koje voliš i koji tebe vole, izbrisao je naše fotografije. Da je mogao, izbrisao bi nas iz tvojih misli i srca. Nadam se da šest i po godina koje smo proveli zajedno, ispunjene radosti, igre i vremena koje smo zajedno proživjeli trpeći njegovo nasilje, ne mogu biti izbrisane. Svako dijete treba svoju majku.
