Dječak Kosta Kecmanović koji ima samo 13 godina , a počinoo je nezapamćeni masakr u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar u Beogradu te je postao namlađi masovni ubica na svijetu. Poznato je da je on ubio deset osoba , a ranio sedam osoba. Ovaj njegov slučaj će se još dugo istraživati u kriminalistikim istraživanjima i zbog niza specifičnosti koje do sada nisu zabilježene.
Nakon hapšenja, Kosta je prebačen u kliniku za mentalno zdravlje, dok su najiskusniji policajci započeli istragu kako bi otkrili motiv gnusnog čina najmlađeg masovnog ubice u historiji. Ovo se pokazalo kao izazovan zadatak, a policija se nikada ranije nije susrela sa ovakvim slučajem. Morali su pronaći način da se povežu sa Kostom i izvuku informacije od njeg. I pored brojnih neuspješnih pokušaja, odlučni istražitelji su ustrajali u svojim naporima. Trebali su dani napornog rada i posvećenosti da se konačno napravi iskorak.
Kosta je u početku odbijao da se upusti u bilo kakav razgovor sa policijom i sa njima se prezrivo obraćao s visine. Jasno je stavio do znanja da nije zainteresovan da objašnjava zašto je ubio stražara i njegove prijatelje. Uprkos svom arogantnom i nervoznom držanju, znao je da je još premlad da bi se suočio sa krivičnim prijavama i zatvorom. Međutim, nakon nekog vremena, Kosta se neočekivano otvorio jednom od policajaca i ispričao svoju priču. Iako je razlog njegove iznenadne volje za razgovor nepoznat, policija je zahvalna na informacijama koje je dao. Kosta je otkrio da je ključni trenutak bio kada ga je čuvar Dragan ispitivao da kasni na čas. Dok je već spakovao ranac, razmišljao je da prizna i da pozove majku, ali je pretpostavio da je otkriven. Zbog toga je iz straha ubio Vlahovića i nastavio divljanje. Svoju priču ispričao je ravnodušnim tonom, gotovo kao da govori o nekom drugom. Kosta je izrazio kajanje što nije mogao da prisustvuje majčinoj patnji, i time je sve rekao.
