U suvremenom poslovnom krajoliku, konvencionalni pristupi ocjenjivanju kandidata – kao što je puko pregledavanje životopisa i korištenje standardnih pitanja za intervju – često ne uspijevaju identificirati istinski iznimne zaposlenike.
Posljedično, sve veći broj poslodavaca usvaja tehnike psihološke procjene koje kandidati možda neće lako shvatiti kao testove, što je upravo razlog zašto te metode daju najistinitije rezultate. Dobro poznata ilustracija ovog koncepta je test šalice kave.
Ova tehnika se koristi za promatranje specifičnih ponašanja kandidata koja otkrivaju mnogo o njihovom karakteru. Na početku intervjua kandidatima se obično ponudi kava ili čaj, često u salonu tvrtke, kako bi se potaknula opuštena atmosfera. Međutim, procjena se proteže izvan ove početne ponude. Ključni aspekt leži u tome kako kandidat upravlja šalicom nakon što intervju završi – ostavlja li je na stolu, raspituje se gdje će je staviti ili je odluči sam oprati. Ovaj naizgled trivijalan scenarij odražava osobnu odgovornost, inicijativu i smisao za timski rad. Pojedinci koji poduzmu mali, ali značajan korak vraćanja ili čišćenja šalice bez traženja često se smatraju samosvjesnima i željnima proaktivnog doprinosa. Često korištena tehnika je namjerno čekanje. Iako kandidat ima zakazan intervju za određeno vrijeme, može se dogoditi da čeka 10, 20 ili čak 30 minuta.
Ova strategija ne ukazuje na neorganiziranost; nego služi kao pomno osmišljena procjena emocionalne otpornosti i strpljenja. Poslodavci koriste ovu metodu kako bi procijenili kako pojedinac reagira na stres bez izravne konfrontacije—promatrajući postaje li uznemiren ili nestrpljiv, ili zadržava li prisebnost i profesionalnost. U težim slučajevima, ispitivač može pribjeći povisivanju glasa ili ispoljavanju nepristojnog ponašanja kako bi izmamio odgovor kandidata. Namjera nije izazvati uvredu, već prije replicirati scenarije visokog pritiska koji se mogu dogoditi u profesionalnom okruženju i procijeniti reakciju kandidata – hoće li zadržati prisebnost, reagirati asertivno, povući se ili razborito pokušati deeskalirati situaciju.
Iako se takve metode ne koriste često, koriste se u područjima gdje je emocionalna regulacija ključna. Alternativna nekonvencionalna metoda uključuje davanje nelogičnih ili apsurdnih zadataka kandidatima, poput upućivanja da “skoče kroz prozor”. Naravno, namjera nije nanijeti nikakvu štetu kandidatu, već prikazati njegove sposobnosti kreativnog razmišljanja. Očekuje se da pojedinac neće doslovno tumačiti direktivu; umjesto toga, trebali bi odgovoriti sastavljenim protupitanjem, predložiti simbolično rješenje ili pronaći humor u scenariju.
Ovim pristupom kandidati pokazuju svoju sposobnost apstraktnog mišljenja i zdravog prosuđivanja. S vremena na vrijeme, ispitivač može zanemariti kandidata tijekom intervjua tako što će se fokusirati na ekran, izaći iz sobe ili se uključiti u telefonski poziv. Ovo ponašanje služi kao test sposobnosti kandidata da zadrži pozornost ispitivača ili da odluči odgovoriti na profesionalan način, predlažući odgodu intervjua za prikladnije vrijeme. Takvi postupci mogu osvijetliti kandidatovu samouvjerenost, odlučnost i komunikacijske sposobnosti. Drugi pristup uključuje predstavljanje kandidata cijelom timu, čak iu ležernim okruženjima poput ručka ili na hodnicima. Ova metoda ima za cilj ne samo poticanje osjećaja ljubaznosti, već i promatranje društvene dinamike – procjenu kako se kandidat integrira, komunicira i djeluje li opušteno ili umišljeno.
Timovi često posjeduju urođenu sposobnost razaznavanja da li se pojedinac “uklapa”, što navodi poslodavce da to uzmu u obzir kao dodatni kriterij tijekom procesa zapošljavanja. Jednostavna, ali vrlo učinkovita procjena uključuje namjerno ispuštanje predmeta, poput olovke, u prisutnosti kandidata. Promatranje uzima li pojedinac instinktivno predmet i nudi ga drugome može poslužiti kao pokazatelj empatije, brige za druge i spremnosti na suradnju.
Ova refleksna radnja često daje bolji uvid u karakter osobe od verbalnih odgovora tijekom intervjua. Iako se ovi pristupi mogu činiti nekonvencionalnima, čak i neiskrenima, njihova je namjera razotkriti istinske osobine pojedinaca koje često leže skrivene ispod uvježbanih odgovora i naučenih izraza. U eri u kojoj je “autentičnosti” sve manje, ove podcijenjene i često zanemarene tehnike poslodavcima služe kao način da identificiraju kandidate koji su najbolji u skladu s kulturom radnog mjesta – ne samo u pogledu njihovih kompetencija, već i u pogledu njihovog karaktera.
